| Abstract | Na početku 18. stoljeća gotovo da i nije postojao sustav zdravstvene zaštite. Međutim, 1723. dolazi do osnivanja Kraljevskog ugarskog – namjesničkog vije¬ća – Consilium Regium Locumtenentiale Hungaricum, koje je više brige posvećivalo svim javnim poslovima, a napose onim zdravstvenim. Dolaskom na vlast carice i kraljice Marije Terezije, ide se korak dalje te je 1770. donešen temeljni zdravstveni propis – Generale Normativum Sanitatis, kojim se rad sanitarnih kordona i sanitarnih komisija formalno regulirao. Ugarsko namjesničko vijeće je kao vrhovno tijelo za područje javnog zdravstva nastavilo s terezijanskim reformama te je donijelo niz odluka, kojima je reguliralo formalno obrazovanje liječnika, kirurga i primalja. Uredilo je područje veterinarstva i ljekarništva te je donijelo niz mjera kojima je reguliralo zarazne i nezarazne bolesti. Zbog toga, definiralo je rad kontumaca i zdravstvenih ustanova. Karantene u vidu kontumaca i raštela osnivane su duž granice s Osmanskim Carstvom, dok su u gradovima za to postojali karantenski domovi. Preventivnim mjerama pokušavali su suzbiti zarazne bolesti. Najpoznatija takva mjera bila je cijepljenje. Tako je Ugarsko namjesničko vijeće putem gradskih magistrata stanovništvo podvrgavalo na cijepljenje protiv različitih vrsta zaraznih bolesti. Početkom 19. stoljeća grad Osijek dobiva status Slobodnog i kraljevskog grada, čiji je Gradski magistrat provodio niz odluka Ugarskog namjesničkog vijeća, kojima se reguliralo područje javnog zdravstva. Ukidanjem Ugarskog namjesničkog vijeća, 27. travnja 1848., ovlasti Zemaljske vlade prešle su na Bansko vijeće, koje od tada postaje vrhovno tijelo, nadležno za regulaciju javnog zdravstva. Do daljnjeg razvoja javnog zdravstva dolazi nakon sklapanja Hrvatsko – Ugarske nagodbe 1868., kojom su bili stvoreni preduvjeti da se to područje samostalno uredi. To se i dogodilo za vrijeme bana Mažuranića i kasnije, kada se donosi niz značajnih javnozdravstvenih propisa, poput Zakona o uređenju zdravstva u Hrvatskoj i Slavoniji iz 1874. i Zakona o uređenju zdravstvene službe iz 1894. |
| Abstract (english) | Due to marshy areas and an immediate proximity of the Ottoman Empire, during the 18th century there was a constant danger of an infectious disease outbreak. So, the Aulic War Council decided in 1700 to introduce strict regulations at the border with the Ottoman Empire as well as to establish quarantine facilities. After the infectious disease outbreaksin 1707, 1708 and 1710, sanitary cordons and sanitary commissions were introducedat border crossings... |
