U razvitku medicine kao neizostavnog područja suvremenog života, pojavljuju se i mnogobrojna bioetička pitanja koja, ukoliko nisu pravilno odgovorena, sprječavaju svaki daljnji pravovaljani razvoj medicinske znanosti, ali i prakse. Navedena bioetička pitanja dovode do interferiranja društvenih i humanističkih znanosti u sferu medicine, bez kojih medicina kao znanost više nije potpuna. Bioetička pitanja nužno sa sobom podrazumijevaju pojavnost prava, odnosno pravna rješenja te njihovu valjanu primjenu i regulaciju. Područje uzimanja, darivanja i presađivanja dijelova ljudskog tijela jedno je od najučestalijih tema i područja unutar proučavanja medicinskog prava, medicinske etike i bioetike. U medicinskom smislu, presađivanje organa danas je uzdignuto na uistinu visoku razinu gdje je velik broj ljudskih života spašen upravo zahvaljujući uspješnim uzimanjima, darivanjima i presađivanjima organa. Pozitivnopravni sustav presađivanja organa obuhvaća mnogobrojne pravne akte (ustav, međunarodnopravne, zakonske i podzakonske) kojima se regulira pravovaljano i učinkovito obavljanje procesa uzimanja, darivanja i presađivanja organa. Presađivanje organa tema je koja u sebi obuhvaća mnogobrojne posebne fenomene u kojima je naročito izražen etičko-pravni aspekt. Tako autor u doktorskom radu planira sistematizirati i harmonizirati navedeni bioetički i pozitivnopravni okvir te istražiti i razraditi posebne fenomene unutar područja presađivanja organa, a naročito: etičko-pravni okvir pretpostavljenog (opt out) sustava darivanja organa, pravne i etičke aspekte koncepta moždane smrti kao glavnog kriterija uzimanja organa, problematiku etičko-pravne prirode vlasništva i posjedovanja vlastitog tijela te trgovine organima, problematiku pristanka obitelji kod uzimanja organa od preminule osobe te problematiku ksenotransplantacije. U tom će se pogledu, od općih znanstvenih metoda autor služiti: metodom kompilacije, povijesnom metodom, metodom analize, metodom sinteze, metodom komparacije, statističkom metodom, metodom konkretizacije, metodom indukcije, metodom deskripcije, dok će se od pravnometodoloških metoda osobito koristiti: metoda tumačenja prava i case law metoda (metoda slučaja). Ciljevi rada mogu se sažeti u tri bitne stavke te se ogledaju u sljedećem: konceptualan i sistematičan prikaz (bio)etičkog aspekta, kao i de lege lata kompletnog pozitivnopravnog sustava uzimanja, darivanja i presađivanja organa; razrada i analiza svih spornih pitanja koja iz navedenog emaniraju u vidu učinkovitosti istog sustava te detektiranja onih problema koji navedenu učinkovitost priječe; pokušaj uspostavljanja novih prijedloga i rješenja de lege ferenda kod točno određenih bioetičkih fenomena presađivanja organa koji se razrađuju u samom radu.