Središnje mjesto u hrvatskom pravu među stvarnopravnim osiguranjima zauzima založno pravo. Založno pravo je ograničeno stvarno pravo na stvari ili pravo koje ovlašćuje založnog vjerovnika čija je tražbina osigurana tim pravom da se po dospijeću tražbine, ako ne bude namirena, namiri iz vrijednosti zaloga. Predmet založnog prava naziva se zalog. Osobe u založnopravnom odnosu su založni vjerovnik i založni dužnik. Založni vjerovnik kao i založni dužnik može biti svaka fizička i pravna osoba. Ipak treba razlikovati pojmove založni dužnik i zalogodavac jer to ne mora uvijek biti ista osoba. Založno pravo na pokretnini u našem pravnom poretku ima više inačica/podvrsta. Podvrste založnih prava razlikuju se u prvom redu po tome kako se osnivaju, pa tako razlikujemo dobrovoljno založno pravo na pokretnini, sudsko prisilno založno pravo na pokretnini, sudsko i javnobilježničko dobrovoljno založno pravo na pokretnini i zakonsko založno pravo na pokretnini. Preferirani predmet osiguranja tražbine kada su u pitanju pokretnine, bila su i ostala motorna vozila. Motorna vozila su vrijednije pokretnine koje se lako individualiziraju i relativno se lako utvrđuje njihova vrijednost. Ovrha radi naplate novčane tražbine na motornom vozilu određuje se na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave i izvatka iz evidencije o registriranim i označenim vozilima. Zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe založno pravo na motornom vozilu. Nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva na vozilu niti upis tereta na tom vozilu.