Abstract | Diplomski rad je usmjeren prema pojašnjavanju položaja žena tijekom srednjeg vijeka u gradu Dubrovniku kao zasebnoj komuni, a glavna smjernica pri navedenom pojašnjavanju biti će Statut grada Dubrovnika iz 1272. godine. U prvom dijelu rada pojašnjen je ustroj grada Dubrovnika, društveno uređenje u srednjem vijeku, te je objašnjen pojam statuta i statutarnog prava - kako i iz kojeg razloga se razvilo te kako je ono utjecalo na cjelokupnu komunu grada Dubrovnika. Nakon toga obrađivan je Statut grada Dubrovnika iz 1272. godine s posebnim naglaskom na pravni položaj žena. Dotaknut je njihov položaj u obiteljskom, imovinskom, nasljednom, kaznenom, pa i procesnom pravu pred sudom koji se uvelike razlikuje od pravnog položaja muškaraca u srednjem vijeku, ali i značajno odudara od položaja žena u današnjem modernom društvu i vremenu. U razradi obiteljskog života u srednjovjekovnom Dubrovniku posebna pozornost posvećena je bračnim pregovorima, zaručništvu, naročito mirazu, bračnom životu s stajališta žena, te udovištvo. Isto tako biti će riječi i o tome na koji način je sami Statut svojim odredbama odredio položaj žena, ali i kakav je u konačnici bio stvaran položaj žena u već spomenutim odnosima. Usko vezano uz obiteljsko pravo, razrađena je tematika imovinskog i nasljednog prava propisanog Statutom iz kojeg je vidljivo u kojoj mjeri žene u srednjovjekovnom Dubrovniku skoro pa uopće ne raspolažu pravom vlasništva. Poseban naglasak je na oporučnom pravu koje je uz malo sreće udovicama davalo nešto veće slobode uz određene uvijete propisane samim Statutom, ali i oporukom. Na dalje, pojašnjen je položaj žene u procesima pred sudom u ulogama svjedoka, tužiteljice ili tuženice, a koje su u potpunosti bile ograničene prokuratorima muškog roda iz redova njihovih obitelji. Zadnji dio diplomskog rada obuhvaća položaj žene u kaznenom pravu gdje je također iskazana neravnopravnost spolova. |