Zemljišnoknjižno pravo, koje se odnosi na vlasništvo nekretnina, predstavlja pravni okvir regulacije vlasništva i ostalih stvarnih, te određenih obveznih prava koja su vezana uz nekretnine. Osnovna je svrha zaštiti pravo vlasništva. Zemljišne knjige su javni registri u kojima se nalaze informacije o pravnom statusu nekretnina, a sastoje se od glavne knjige i zbirke isprava. U glavnu knjigu upisuju se podaci o pravnom statusu nekretnina i ostalim knjižnim pravima koja se na njih odnose. Glavna knjiga uključuje zemljišnoknjižne uloške, koji se sastoje od popisnog lista (list A), vlasničkog lista (list B) i teretnog lista (list C). Zbirka isprava se formira pohranama izvornika ili ovjerenih kopija dokumenata prema kojima su izvršeni upisi u glavnu knjigu. Elektronički vođena zemljišna knjiga koristi se za pohranu zemljišnoknjižnih podataka u digitalnoj bazi podataka. Postoje tri vrste upisa u zemljišnu knjigu: uknjižba, predbilježba i zabilježba. Uknjižbom se stječu, ograničavaju ili ukidaju knjižna prava bez potrebe za naknadnim opravdanjem. Predbilježba se koristi za prijenos, ograničavanje ili prekid knjižnih prava uz naknadno opravdanje, dok se zabilježbom bilježe okolnosti vezane uz pravni promet nekretnina radi informiranja javnosti. Zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra predstavlja unaprijeđeni digitalni sustav koji integrira informacije iz zemljišnih knjiga i katastra što korisnicima omogućava pouzdan pristup podacima vezanim uz zemljišne knjige.