Ugovor o darovanju jedan je od ugovora građanskog prava koji predstavlja pravni posao između darovatelja na jednoj strani, te obdarenika na drugoj strani, kojim darovatelj besplatno i dobrovoljno daruje obdareniku imovinsku korist nakon čega se njegova imovina smanjuje, a imovina obdarenika povećava. Riječ je o pravnom institutu koji je u praksi vrlo često zastupljen, naročito između članova obitelji prilikom darovanja nekretnina i pokretnina. Može biti formalan i neformalan, ovisno o tome daruje li se stvar uz predaju odmah prilikom sklapanja ugovora ili se daruje naknadno. Kod darovanja u kojem ispunjenje slijedi odmah nakon sklapanja ugovora u pravilu se ne traži određeni oblik, dok se kod darovanja bez prave predaje stvari traži nešto stroži oblik, pa se takav ugovor sklapa u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. Ugovor o darovanju nekretnine uvijek zahtijeva pisani oblik, a darovanje pokretnih stvari može biti i neformalan pravni posao budući da se za njega ne traži određeni oblik, osim ako se radi o pokretnim stvarima koje se moraju upisati u određene upisnike (npr. brodovi i zrakoplovi) jer se za njih traži pisani oblik. Kod ovoga ugovora važno je istaknuti postojanje posebnih vrsta ugovora o darovanju, te se u pogledu toga izdvajaju darovanja kao što su darovanje s nametom, nagradno darovanje, uzajamno darovanje, mješovito darovanje te darovanje za slučaj smrti. Ovaj ugovor krasi bogata sudska praksa koja je najizraženija i najzanimljivija u pogledu opoziva darovanja budući da se radi o ugovoru koji se najviše sklapa između bliskih osoba, pa tako do opoziva najčešće dolazi uslijed pogoršanja njihovih odnosa pri čemu su razlozi za opoziv ugovora sasvim opravdani.