Cilj ovog rada je istaknuti sve potrebite pojedinosti koje Republika Hrvatska mora ispuniti za ulazak u schengenski prostor. Schengenski prostor je područje slobodnog kretanja ljudi i roba, usluga i kapitala unutar kojeg su ukinute kontrole granica za sve putnike, osim u izvanrednim okolnostima. Unutar država koje su dio schengenskog prostora postoji vrijednost koja ima za cilj dati poticaj Hrvatskoj u razvoju širokog spektra gospodarskih, znanstvenih i ostalih djelatnosti koje će potencijalno imati pozitivan učinak na državljane tih država i cijelo društvo. Schengen obuhvaća 26 zemalja, koje su usvojile Schengenski sporazum potpisan 1985. u Schengenu, Luksemburg, od kojih su 22 zemlje Europske unije i četiri zemlje nečlanice Europske unije – Norveška, Island, Švicarska i Lihtenštajn. Od zemalja Europske unije, uz Hrvatsku, Rumunjsku i Bugarsku, članice Schengena nisu ni Cipar, Irska i Velika Britanija, koja je na izlasku i iz Europske unije. Za ulazak u schengenski režim moraju se ispuniti brojni uvjeti kao što su: odgovornost za kontrolu vanjskih granica i izdavanja jedinstvene vize, kontrola kopnene, morske i zračne granice, policijska suradnja i zaštita podataka te korištenje schengenskog informacijskog sustava. Zaključno se opisuje i uloga FRONTEXA odnosno Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije.