| Abstract | Povijesni razvoj državne uprave a time i krug njezinih poslova mijenjao se s obzirom na političko uređenje države i javno značenje odnosno javni interes. Tako je državna uprava najprije obuhvaćala unutarnju i vanjsku sigurnost države, a s vremenom se širila i na poslove regulacije različitih područja života ljudi u društvu. Profesionalizacija državne uprave, a time i upravnog osoblja u Hrvatskoj prošla je nekoliko političkih režima. U novijoj hrvatskoj povijesti cijeli upravni sustav reformirao se uključujući i državnu upravu, a tim i cjelokupni službenički sustav kojim su obuhvaćeni državni službenici. Prema pozitivnom pravu službeničko zakonodavstvo obuhvaća skupinu propisa različite hijerarhijske razine (zakoni, podzakonski propisi) koji uređuju pravni položaj državnih službenika. To znači da su u primjeni lex specialis propisi širokog pravnog obuhvata. Prema tome, osnovni cilj novog službeničkog zakonodavstva odnosno novog zakonodavnog okvira u Republici Hrvatskoj je prije svega modernizacija, profesionalizacija upravnog osoblja te jačanje pravne norme koja uređuje prava, obveze i odgovornosti državnih službenika. Poslove državne uprave obavljaju tijela državne uprave, a to su ministarstva, središnji državni uredi, državne upravne organizacije i uredi državne uprave u županijama. Osobe koje obavljaju poslove državne uprave odnosno koje se primaju u državnu službu moraju udovoljiti propisanim uvjetima za prijam u službu. Prema tome, moraju imati odgovarajući stupanj obrazovanja, odgovarajuće stručno znanje i radno iskustvo osim vježbenika, zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta na koje se primaju, hrvatsko državljanstvo, ali uz ove uvjete određeno državno tijelo može propisati druge uvjete za prijam propisane prema posebnom zakonu. Primljene osobe u državnu službu odnosno danom početka rada postaju državni službenici i na njih se primjenjuju propisi koji reguliraju službeničke odnose kao radnopravne odnose između njih i države kao poslodavca. Tim prijmom postaju ključno osoblje za funkcioniranje cjelokupnog državnog sustava, pa zbog toga moraju biti obrazovani, stručni, savjesni i odgovorni u obavljanju svojih svakodnevnih zadaća i dužnosti, pri tome pridržavajući se Ustava, zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske. Također, njihovo političko opredjeljenje ne smije utjecati na uredno obavljanje poslova, što znači da moraju biti profesionalni kako aktualna politička vlast ali i određene interesne skupine ne bi utjecale na odgovorno i savjesno obavljanje njihovih svakodnevnih poslova propisanih njihovom radnom mjestu. Od 2005. godine u primjeni je Zakon o državnim službenicima koji u odnosu na ranije važeće zakonske propise na djelotvorniji način uređuje radnopravni odnos između državnih službenika i države kao poslodavca te druga pitanja vezana za ostvarivanje njihovih prava i obveza, ali i odgovornosti. Na temelju toga Zakona u primjeni su i brojni provedbeni propisi (uredbe i pravilnici.) koji razrađuju brojna pitanja koja nisu obuhvaćena tim Zakonom. Sukladno tome Zakonu, Vlada Republike Hrvatske je 2006. godine donijela Uredbu o postupku, načinu polaganja i Programu državnog stručnog ispita te je iste godine donijela i Uredbu o ustrojstvu i načinu rada Odbora za državnu službu kao drugostupanjskog tijela koje odlučuje u žalbenom postupku protiv rješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika te je 2007. godine Središnji državni ured za upravu (sljednica Ministarstvo uprave) donio Pravilnik o jedinstvenim standardima i mjerilima za određivanje naziva i opisa radnih mjesta u državnoj službi. Prema svemu gore rečenom, temeljni cilj rada je prikazati kako pravni propisi uređuju statusna prava državnih službenika odnosno kako su propisana njihova prava, obveze i odgovornosti. Nadalje, cilj je prikazati i kako je propisano normiranje instituta državnog stručnog ispita, koja je njegova svrha i obveza polaganja te koji su zakonski rokovi polaganja, kao i druga pitanja od interesa za državnu službu. Također namjena rada je pokazati kako njegovo nepolaganje utječe na status državnog službenika odnosno koje su pravne posljedice njegovog nepolaganja na državnu službu. Radom su obuhvaćene novine novog zakonskog normiranja u odnosu na ranije važeće zakonske propise koji su uređivali institut državnog stručnog ispita na nešto drugačiji način. |
| Abstract (english) | State administration evolved throughout history, its scope of competence changing with respect to political organizations of the state, its public significance and the public interest. Thus, the state administration first encompassed the internal and external security of the state, and in time it expanded to include the regulation of different areas of human life in society. The professionalization of Croatian state administration and consequently of its administrative staff as well have taken place under several different political systems. In recent Croatian history, the entire administrative system has been reformed. The reforms included the state administration, entailing the reform of the entire civil servant system. According to positive law, civil service legislation encompasses a set of regulations of different hierarchical levels (laws, bylaws) governing the legal status of civil servants. This implies the application of lex specialis of a broad legal scope. Therefore, the basic objective of the new civil service legislation within the new legislative framework in the Republic of Croatia is primarily to modernize and professionalize the administrative staff and to strengthen the legal standards governing the rights, obligations and responsibilities of civil servants. State administration activities are performed by state administration bodies, namely ministries, central state offices, state administration organizations and state administration offices in counties. Persons performing the tasks of the state administration i.e. persons to be admitted to the civil service must comply with the stipulated requirements for admission to service. Specifically, they must possess the necessary level of education, knowledge and expertise acquired by work experience in their function, except in the case of admission of interns, suitable health to perform the tasks of the post to which they are assigned and Croatian citizenship. Besides these criteria, a state body may stipulate special and other requirements for admission to the civil service by a separate law. As of the day of their admission to civil service or as of the day when they commence work, they become civil servants and as such are subject to the regulations governing labour relations between them and the state as the employer. This admission implies their becoming key personnel for the functioning of the entire state system and therefore they have to perform the daily tasks entrusted to them knowledgably, conscientiously, professionally and accountably, respecting the Constitution, laws and the legal order of the Republic of Croatia. Also, their political affiliation must not affect the orderly conduct of the affairs, which means that they must be professional so that the political grouping in power and certain interest groups would not affect the responsible and conscientious performance of the duties assigned to their post. The Civil Servants Act has been in force since 2005. Compared to previously applicable legal regulations, this Act is more efficient in regulating the labour relations between civil servants and the state as their employer as well as other issues related to the exercise of civil servants’ rights, obligations and accountability. Based on this Act, a number of implementing regulations (ordinances and rules) is in force, which regulates in more detail numerous issues not covered by the Act. Complying with the Act above, in 2006 the Government of the Republic of Croatia adopted the Ordinance on the procedure, manner and content for taking the civil service examination and the Ordinance on the organization and operating methods of the Civil Service Board, as an appellate body deciding on appeals against decisions on the rights and obligations of civil servants. In 2007 the Central State Office for Administration (whose successor is today’s Ministry of Public Administration) issued the Rules on uniform standards and criteria to determine the titles and descriptions of posts in the civil service. Given all of the above, the basic aim of the paper is to show how legal regulations regulate the status of civil servants, and how their rights, obligations and responsibilities are laid down therein. Furthermore, the aim is to present the regulations regarding the standardization of the civil service examination, its purpose, the obligation to pass it, and the legal deadlines for passing it, as well as other matters of interest to the civil service. Also, the purpose of the paper is to show how the failure to pass the examination affects the status of a civil servant, that is, to indicate the legal consequences of the failure to pass the examination for the civil service. The paper covers the novelties introduced by the new legal framework on standardization and compares them to the previously applicable legal regulations that regulated the matter of civil service examination in a slightly different way. |
