| Abstract | Predmet ovog diplomskog rada je zaštita posjeda. Autor je proučavanjem pravne teorije i sudske prakse u Republici Hrvatskoj došao do sljedećih zaključaka: zaštita posjeda obuhvaća samopomoć i sudsku zaštitu posjeda te kojim oblikom zaštite će se posjednik poslužiti u slučaju smetanja ovisi o njegovoj volji i okolnostima u kojima je počinjeno smetanje. Smetanje posjeda se može počiniti uznemiravanjem posjeda i oduzimanjem posjeda. Nastalim smetanjem posjednik ima pravo na zaštitu svoga posjeda. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje subjektivni rok od 30 dana od saznanja za nastalo smetanje i objektivni rok od godine dana od dana počinjenja smetanja protekom kojeg posjednik čiji je posjed smetan gubi pravo na zaštitu svog posjeda. Taj rok je prekluzivan i ukoliko bi posjednik podigao tužbu radi smetanja posjeda nakon protek roka, sud bi tužbu trebao ocijeniti kao nepravodobnu. U pravnom poretku Republike Hrvatske samopomoć predstavlja jednu od dvije mogućnosti zaštite posjeda te Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima priznaje pravo na defenzivnu i ofenzivnu samopomoć pod jednakim pretpostavkama. Samopomoć od uznemiravanja je defenzivna, dok je samopomoć od oduzimanja posjeda ofenzivne prirode. Samopomoću se može poslužiti posjednik i suposjednik te pomoćnik u posjedovanju (koji će time izvršavati posjednikovo pravo na samopomoć) u roku propisanom zakonom, a ukoliko bi se posjednik (ili bilo koja od prethodno navedenih osoba) protekom rokova poslužio samopomoću njegov čin bi bio samovlastan tj. tada bi on činio smetanje. Kada se posjednik poslužio samopomoću kojom je uspostavljeno prijašnje posjedovno stanje, tada nema pravo na sudsku zaštitu posjeda prema mišljenju sudske prakse u Republici Hrvatskoj. Sudska zaštita posjeda tj. postupak zbog smetanja posjeda reguliran je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakonom o parničnom postupku. Sudska zaštita posjeda ostvaruje se podizanjem tužbe koju je ovlašten podignuti posljednji, faktični i mirni posjednik stvari ili prava (neposredni posjednik, posredni posjednik bilo kojeg stupnja, svaki suposjednik) i nasljednik takvoga posjednika. Postupak zbog smetanja posjeda je hitan postupak, ne može se smatrati postupkom male vrijednosti i u tom postupku nema mirovanja postupka. U tužbi zbog smetanja posjeda tužbeni zahtjev se sastoji od deklaratornog i kondemnatornog dijela. Tužbenim zahtjev je usmjeren ka tome da se utvrdi da je počinjeno smetanje, da se uspostavi prijašnje posjedovno stanje i zabrani u budućnosti takvo ponašanje. Zakon o parničnom postupku određuje da se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Postupak zbog smetanja posjeda završava donošenjem rješenja od strane suda, a dopušteni pravni lijekovi su žalba kao redovan pravni lijek te revizija i ponavljanje postupka u točno određenim slučajevima kao izvanredni pravni lijekovi. |
| Abstract (english) | The subject of this diploma paper is the protection of possession. By studying legal theory and jurisprudence in the Republic of Croatia, the author has come to the following conclusion: the protection of possession includes self-help and court protection of the property and the form of protection the possessor will serve in the event of a disruption depends on his will and the circumstances in which the disruption occurred. Disruption of possession may be caused by harassment of possession and the seizure of possession. By consequent disturbance, the possessor has the right to protection of his possessions. The Law on Ownership and Other Property Rights prescribes a subjective term of 30 days from the knowledge of the resulting disturbance and the objective deadline of one year from the day of committing the disturbance over which the possessor whose property was disturbed loses the right to protect his possession. This deadline is precluded, and if the claimant filed a lawsuit for disturbance od possession after the deadline, the court should assess the suitability as untimely. In the legal order of the Republic of Croatia self-help represents one of the two possibilities of protection of possession, and the Law on Ownership Other Property Rights recognizes the right to defensive and offensive self-help under the same assumptions. Self-relieving self-defense is defensive, while self-help from taking away the possession of an offensive nature. Self-help can be served by possessor, successor and auxiliary in possession (who will thus enforce the possessor's right to self-help) within the time prescribed by law, and if the possessor (or any of the aforementioned persons) served self-help by the expiration of the deadlines his act would be self-reliant. When the possessor has been self-reliant by which his previous state of affairs has been established, he has no right to judicial protection of property in the opinion of the court practice in the Republic of Croatia. The judicial protection of possession, i.e. the procedure stopping the disturbance of possession, is governed by the Law on Ownership and Other Property Rights and the Law on Litigation. Judicial protection of possession is achieved through the filing of a lawsuit filed by the last, factual and peaceful possessor of the property or right (immediate possessor, indirect holder of any degree, each successor) and successor of such possessor. The procedure for stopping the disturbance of possession is an urgent procedure, it cannot be considered a small value procedure and there is no standstill in the process. In the claim for stopping the disturbance of possession, the claim is composed of the declaration and the condemnatory part. The lawsuit's claim is directed to establish that a disturbance has been committed, to establish a state of affairs and to prohibit such conduct in the future. The Law on Litigation stipulates that litigation on possession law is limited to discussion of the last state of possession and the resulting disturbance. The procedure for stopping the disturbance of possession ends with the decision by the court, and legal remedies are appeal as a regular remedy and revision and repetition of the trial in specific cases as extraordinary remedies. |
