Odredbe Direktive Vijeća 86/653/EEZ od 18. prosinca 1986. o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika implementirane su u hrvatsko zakonodavstvo kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima iz 2005. godine pa je tako hrvatsko zakonodavstvo u području zastupstva usklađeno s europskom pravnom stečevinom. Rad Ugovor o trgovinskom zastupanju pruža detaljan uvid u sam pojam i obilježja ugovora o trgovinskom zastupanju, prava i obveze ugovornih stranaka, te način njegova prestanka. Ovaj ugovor se ubraja među ugovore o pružanju usluga i tipičan je ugovor trgovačkog prava. Primjena odredbi kojima je reguliran ugovor o trgovinskom zastupanju osobito je bitna budući da se sve veći broj transakcija sklapa djelovanjem trgovačkih zastupnika. Prema Zakonu o obveznim odnosima, ugovor o trgovinskom zastupanju je takav ugovor kojim se zastupnik obvezuje da će za vrijeme trajanja ugovora pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavca te da će, ako je tako ugovoreno, i sklapati ugovore s trećim osobama u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se obvezuje da će zastupniku za svaki ugovor kojega je on sklopio ili koji je sklopljen njegovim djelovanjem platiti određenu proviziju. Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku. Dakle, osnovna obilježja ugovora o trgovinskom zastupanju su da je imenovan, formalan, konsenzualan, dvostranoobvezan i naplatan ugovor. Kao i svaki ugovor, i ovaj se može sklopiti na određeno i na neodređeno vrijeme, a ako stranke nisu predvidjele rok na koji se ugovor sklapa, smatra se da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. Posebnost ovog ugovora je presumpcija o nastavljanju ugovora u slučaju kada su stranke sklopile ugovor na određeno vrijeme, a nakon proteka vremena na koje je ugovor sklopljen nastave ispunjavati ugovor, pa će se u tom slučaju smatrati da je novi ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. Načini prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju su protek vremena, otkaz i raskid.