Prve najave o nastanku i razvoju instituta državljanstva javile su se u antičkom Rimu gdje je rimski građanin uživao sva prava koja danas uživaju državljani neke države. Međutim, tek su se krajem 18. stoljeća javili prvi pravni propisi koji su uređivali institut državljanstva. Osim na nacionalnoj razini, državljanstvo se uređivalo i regionalnim i međunarodnim ugovorima, ali i kroz pravnu teoriju. Posebnu važnost u povijesnom razvoju instituta državljanstva je imalo državljanstvo udate žene budući je bračna veza od davnina utjecala na državljanski status žene. Centralni dio rada posvećen je razvoju instituta hrvatskog državljanstva nakon Prvog svjetskog rata, a posebno njegovu razvoju i pravnoj evoluciji nakon osamostaljenja Republike Hrvatske. Komparativno hrvatskom državljanstvu je državljanstvo Europske unije (europsko građanstvo), budući je 1. srpnja 2013. Republika Hrvatska postala njezinom punopravnom članicom. Kako stanovništvo jedne države ne čine samo državljani i stranci, već i osobe bez državljanstva, posljednji, no ne i manje bitan dio rada, je usmjeren na tu temu.