Primjenom zlatnih dionica u pojedinim državama članicama Europske unije dolazi do ograničenja slobode kretanja kapitala koja je predviđena čl. 56. Ugovora o Europskoj zajednici. Europski je sud u presudi koju je donio u predmetu Komisija protiv Belgije (C-503/99) odredio pretpostavke dopustivosti primjene zlatnih dionica u privatiziranim trgovačkim društvima. U spojenim predmetima Komisija protiv Nizozemske (C-282/04 i C-283/04) bile su sporne odredbe statuta nizozemskih telekomunikacijskih i poštanskih trgovačkih društava Koninklijke KPN NV i TPG NV, koje su predviđale zlatne dionice nizozemske države, a koje su davale državi pravo na davanje prethodnog odobrenja za određene upravljačke odluke tijela navedenih društava. Europski je sud utvrdio da su ta posebna prava neproporcionalna i diskrecijska te je odredio da su predmetne odredbe statuta u protivnosti s čl. 56. st. 1. Ugovora o EZ. U tom se predmetu pozabavio odredbama statuta trgovačkog društva koji može predvidjeti neka posebna prava države u privatiziranom trgovačkom društvu, na temelju općih odredbi nacionalnog prava. Iako se u ovom slučaju država ne pojavljuje kao zakonodavac koji izravno posebnim zakonom za sebe osigurava posebna prava, ovaj način uređenja tih posebnih prava također može biti u protivnosti sa slobodom kretanja kapitala. U predmetu Komisija protiv SR Njemačke (C-112/05) bile su sporne odredbe njemačkog Zakona o društvu Volkswagen, koje su predviđale ograničenje prava glasa svakog dioničara na glavnoj skupštini društva na 20 % temeljnog kapitala društva Volkswagen, propisivanje posebne 80-postotne većine zastupljenog kapitala za donošenje odluka glavne skupštine, a za koje se inače na temelju Zakona o dioničkim društvima zahtijeva 75-postotna većina te pravo SR Njemačke i države Donje Saske da imenuju svaka po dva člana nadzornog odbora društva Volkswagen. Europski je sud utvrdio da se spomenutim rješenjima odstupa od općeg pravnog režima za dionička društva, koji je određen Zakonom o dioničkim društvima. Također je ukazao da navedena posebna prava odstupaju od načela da prava dioničara moraju biti proporcionalna veličini njihovih udjela u temeljnom kapitalu društva. Stoga je Europski sud presudio da su sporne zakonske odredbe protivne slobodi kretanja kapitala u smislu članka 56. Ugovora o EZ.