Spašavanje je moguće definirati kao svaki čin ili činidbu poduzetu radi pomoći brodu ili bilo kojoj drugoj imovini koja je u opasnosti na moru. Spašavanje mora biti pruženo objektu kojem je potrebna pomoć, te sam čin spašavanja mora biti izveden bez prisile. Objekt spašavanja mora biti u opasnosti, što znači da opasnost za nastanak štete mora biti stvarna. Spašavanje mora imati koristan rezultat, barem djelomice. Pojam spašavanja moguće je, dakle, raščlaniti na konstitutivne elemente, a to su postojanje stvarne opasnosti i koristan rezultat. O korisnom rezultatu govorimo kada je pogibelj uklonjena djelatnošću spašavatelja. Spašavanje može, u teoriji, imati različite oblike, pa tako razlikujemo obvezno, spontano i ugovorno spašavanje. Ukoliko je spašavanje bilo uspješno, spašavatelj ima pravo na nagradu za spašavanje. Nagrada za spašavanje spada u privilegirane tražbine i zaštićena je međunarodnim pravom. Maksimalna visina nagrade, bez kamata i naknadivih troškova pravnog postupka ne može iznositi više od vrijednosti spašenog broda i imovine. Osim nagrade za spašavanje, spašavatelj u određenim slučajevima ima pravo i na posebnu naknadu. Praksa je pokazala kako spašavatelji, po pitanju posebne naknade, sve više preferiraju korištenje SCOPIC klauzule koja, ako je uvrštena u ugovor o spašavanju i ako se spašavatelj na istu pozvao, u potpunosti zamjenjuje pravila o posebnoj naknadi iz relevantne zakonske norme.