Knjiga „Poslijeratni pravni položaj Istre i mons. dr. Dragutin Nežić“ ima za cilj sustavno prikazati pravno određenje Istre, napose nakon Drugog svjetskog rata, poglavito iz perspektive međunarodnog prava. Druga je temeljna odrednica knjige ukazati na utjecaj međunarodno-pravnih režima i promjena pravnog položaja Istre na kanonsku organizaciju mjesne Katoličke crkve, koji je zbog različitih diplomatskih kompromisa i međunarodnopravnih režima bio vrlo poseban i zanimljiv. Važnu je ulogu u navedenim zbivanjima imao dr. Dragutin Nežić, koji će svojim crkvenim službama, po prvi puta u povijesti ujediniti istarsku crkvu u granicama hrvatske države. Dragutin Nežić je svjedok ovih zbivanja, on ih temeljito prati, komentira i razumije, što smo također nastojali pokazati u ovoj knjizi. Prvo, uvodno poglavlje ove knjige daje pregled pravnog određenja Istre kroz stoljeća, s naglaskom na vrijeme 19. stoljeća do kraja Prvog svjetskog rata. Autor osobito ukazuje na dihotomni karakter istarskog prostora, koji je stoljećima smješten u kontekst konfrontacija romansko-mletačkog i talijanskog okruženja i onog slavenskog, koji će se kasnije diferencirati na hrvatski i slovenski etnički korpus. Upravo su ovi nacionalni odnosi i njihova afirmacija u 19. stoljeću utjecali na kompleksna zbivanja i prijepore o položaju Istre u 20. stoljeću, pa ih okvirno izlažemo. Talijanska okupacija od 1918. do 1920. godine te vrijeme talijanske suverenosti od 1920. do 1947. godine tema su drugog poglavlja ove studije. Autor posebno razlaže elemente talijanske okupacije u svjetlu izvora međunarodnog prava, s napomenama o grubom kršenju talijanskog okupacijskog mandata. Rezultat diplomatskih i politički kretanja ovoga vremena je Rapalski ugovor iz 1920., koji će uz Pakt o Rijeci iz 1924. označiti početak vremena talijanske suverenosti nad istarskim i dijelom kvarnerskog područja. Autor se ne okupira faktografijom, već fokus svojeg interesa ukazuje na izvore partikularnog međunarodnog prava. Slijede izazovi Drugog svjetskog rata, kapitulacija Italije 1943. i političke, a kasnije i državnopravno odluke novouspostavljenih organa vlasti u Istri i Hrvatskoj iz 1943. godine, koji međutim s pravnog gledišta još ne predstavljaju akte priključenja Istre, Rijeke i dijela kvarnerskih otoka Hrvatskoj. Autor dalje analizira razdoblje njemačke okupacije još uvijek talijanskog suverenog područja (od listopada 1943. do svibnja 1945.), te okupaciju Jugoslavenske vojske nad istarskim prostorom (svibanj 1945. do 15. rujan 1947.). Tek će Ugovor o miru s Italijom pravo okončati talijansku suverenost u Istri. Autor posebno analizira položaj istarskog svećenstva u svjetlu međunarodnih obveza jugoslavenske okupacijske vlasti (1945. – 1947.), i grubo prekoračenje navedenih odredaba u smislu diskriminacije svećenstva, a mučeništvo Miroslava Bulešića poseban je primjer navedenih trendova. U takvim okolnostima u Istru dolazi Dragutin Nežić. Autor ukratko prikazuje temeljne biografske podatke biskupa Nežića u razdoblju do dolaska u Istru. Njegove poglede na zbivanja vezana za poslijeratni pravni položaj Istre autor, u čitavom ovom djelu prikazuje prema temeljnim izvorima. Prvi su svojevrsne bilješke u kojima Nežić prikazuje zbivanja stvaranja istarske jedinstvene crkve, od apostolske administrature u Pazinu do jedinstvene biskupije u Poreču (1947. – 1978.), koje autor ovog rada, naziva svojevrsnim analima. Drugi je izvor Nežićev Dnevnik Cursus Dierum. Tu su i drugi članci kojih je autor Dragutin Nežić. Treće je poglavlje ove studije posvećeno je položaju Istre u razmatranjima Pariške mirovne konferencije i Ugovoru o miru s Italijom. U središtu su interesa dva pitanja o kojima je Konferencija raspravljala odvojeno. Prvo je utvrđivanje nove državne granice između talijanske i jugoslavenske države, dok je drugo pitanje prijeporni položaj Trsta i stvaranje Slobodnog Teritorija Trsta. Izlažu se vrlo složena diplomatska pitanja, a pitanja o pravnom položaju i subjektivitetu STT-a razmotrena su s gledišta međunarodnog prava. Razmatra se i tadašnja te novija hrvatska, jugoslavenska i talijanska pravna doktrina. Slijede analize ovih pitanja iz pera apostolskog administratora Dragutina Nežića, koji ovim temama pristupa vrlo relevantno i zanimljivo. Nežić prikazuje i kanonske posljedice stupanja na snagu Ugovora o miru, tumačeći ukupnu crkveno- pravnu strukturu ovog područja, ali i izmjene, koje je Ugovor o miru uvjetovao na navedenom području. Autor se kratko osvrće i na rješenja koja kanonsko pravo i crkveni dokumenti nude u okolnostima promjena državnih granica i njihovih utjecaja na crkveni ustroj. Četvrto poglavlje nosi naslov „Pravni položaj Istre prema izvorima međunarodnog prava od 1954. do 1975. i uspostava jedinstvenog crkvenog organizma“. Ovo poglavlje nastoji pokazati izvore partikularnog međunarodnog prava o položaju Istre i njihov utjecaj na izgradnju novog istarskog crkvenog uređenja, sada u okolnostima stvaranja nove organizacije hrvatske i slovenske pokrajinske crkvene organizacije. Tako je najprije iscrpno razložena Memorandum o suglasnosti između Vlada Italije, Velike Britanije, SAD i Jugoslavije o Slobodnom Teritoriju Trsta od 5. listopada 1954. Razmatranja su poglavito ograničena na pravnu prirodu Memoranduma te na njegovo koncipiranje pitanja o suverenosti na području STT-a. Istaknuta su i gledišta tadašnje i recentnije hrvatske, slovenske (jugoslavenske) i talijanske pravne doktrine. Slijede opsežne analize odjeka Memoranduma u gledištima Dragutina Nežića, kao i njegovi utjecaji na organizaciju crkve u Istri. Značajno je napomenuti kako su sve crkvene odluke, od onih Svete Stolice do subjekata partikularne crkve uvijek vrlo precizno uvjetovane svim aspektima izvora međunarodnog prava. Slijede razmatranja o stvaranju nove crkvene organizacije u Hrvatskoj i Sloveniji, kao i opće oznake jugoslavensko- talijanskih odnosa. Rezultat dinamike tih odnosa, ali i međunarodno-političkih okolnosti je potpisivanje Osimskih sporazuma 1975. koje slijedi i okončanje stvaranja novog crkvenog ustroja u Istri, donošenje Bule Prioribus saeculi iz 1977. i 1978. godine. U zaključnim razmatranjima autor nastoji ukazati na neke dosadašnje neprecizne interpretacije određenih pitanja, koja su se ustalila u dosadašnjoj povijesnoj znanosti. Nastoje se predstaviti i određene vrijednosti koje u dosadašnjim interpretacijama ovih zbivanja nisu bile ispravno ili dovoljno naglašene, napose uloga istarskog svećenstva u ratnim i poslijeratnim događajima, te uloga biskupa dr. Dragutina Nežića. Autor u kršćanskim načelima, u kontekstu vrijednosti suvremenih europskih integracija vidi mogućnosti izgradnje stabilnih i prijateljskih odnosa sjevernojadranskih naroda. Autor Predgovora knjizi je mons. dr. sc. Dražen Kutleša, Nadbiskup i metropolit Splitsko-makarski, apostolski administrator Porečke i Pulske biskupije i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.