| Abstract | Onečišćenje mora uljem predstavlja ozbiljan problem koji utječe na morske ekosustave, životinje, ljude i gospodarstvo. Ulja se mogu ispuštati u more uslijed brodskih nesreća, industrijskih aktivnosti ili prirodnih izvora. Posljedice onečišćenja uljem mogu biti dugotrajne i štetne za okoliš i živi svijet. U ovom radu obrađeni su izvori i uzroci onečišćenja mora uljem, njegove posljedice na morski život i ekosustave te mogući načini sprječavanja i suzbijanja ovog problema. Cilj rada je istražiti pravnu regulaciju koja se odnosi na onečišćenje mora uljem iz izvora na kopnu te pružiti uvid u trenutnu pravnu regulaciju, identificirati nedostatke u istoj te pružiti moguća pravna rješenja za ovu složenu problematiku. Rad početno analizira postojeću pravnu regulaciju za onečišćenje mora uljem iz različitih izvora, uključujući naftne platforme, brodove i izvore iz zraka poput avionskog prijevoza. Nadalje, rad se prvenstveno bavi građanskopravnom odgovornošću za štetu uzrokovanu onečišćenjem mora uljem iz izvora na kopnu, dok se dopunski pruža i kaznenopravna regulacija za navedeno vrstu i izvor onečišćenja. Posebna pažnja pružena je definiranju štete koja se dijeli na ekološku štetu u užem i širem smislu te na imovinsku i neimovinsku štetu te se ukazuje na različitu pravnu regulaciju prilikom nadoknade svake od njih. U odnosu na samu odgovornost i visinu odgovornosti isto se danas utvrđuje putem nacionalnih propisa iz razloga što ne postoje unifikacijska rješenja na međunarodnoj razini. Međunarodna zajednica ovome pravnom području doprinijela je uvođenjem načela „onečišćivač plaća“ te se u budućnosti može očekivati i međunarodno unificiranje pravila koja će pružiti precizniju regulaciju. Nedostatak precizne regulacije i oslanjanje na opća odštetna pravila u Republici Hrvatskoj stvaraju pravnu neizvjesnost pri utvrđivanju odgovornosti i naknadi štete za onečišćenje mora uljem s kopna. Ovaj problem rješava se kombinacijom općih pravila o naknadi štete i specijalnih zakona, posebno Zakona o zaštiti okoliša. |
| Abstract (english) | Marine oil pollution is a serious problem that affects marine ecosystems, animals, people and the economy. Oils can be discharged into the sea due to ship accidents, industrial activities, or natural sources. The consequences of oil pollution can be long-lasting and harmful to the environment and the living world. This paper deals with the sources and causes of oil pollution of the sea, its consequences on marine life and ecosystems, and possible ways of preventing and suppressing this problem. The aim of this paper is to examine the legal regulation related to land-based sources of oil pollution in the sea, provide an insight into the current legal regulation, identify its deficiencies, and offer potential legal solutions for this complex issue. The paper initially analyzes the existing legal regulation for oil pollution from various sources, including oil platforms, ships, and airborne sources such as aviation transport. Furthermore, the paper primarily focuses on civil liability for damage caused by land-based oil pollution in the sea, while also providing supplementary information on criminal regulations related to this type and source of pollution. Special attention is given to defining damage, which is divided into environmental damage in a narrow and broader sense, as well as property and non-property damage, and different legal regulations for compensating each type of damage are highlighted. Currently, in Croatia, liability and compensation for land-based oil pollution are determined through national regulations because there are no international harmonization solutions. The international community has contributed to this legal field by introducing the "polluter pays" principle, and in the future, international standardization of rules is expected to provide more precise regulation. The lack of precise regulation and reliance on general compensation rules in the Republic of Croatia create legal uncertainty when determining liability and compensation for land-based oil pollution. This problem is addressed through a combination of general rules on compensation for damage and special laws, especially the Environmental Protection Act. |
