| Abstract (croatian) | U modernim pravnim sustavima institut javnog bilježnika (lat. notarius publicus, špa. notario
publico, fra. notaire, tal. notario, niz. notaris, njem. notar) pojavljuje se u dva osnovna modela
(latinski i anglosaksonski model) koja možemo podijeliti po opsegu ovlaštenja i po organizacijskom
modusu.
Kada govorimo o latinskom notarijatu vladajuća doktrina, ali i praksa ističu kako su iskustva u
njegovoj primjeni u usporednim pravnim sustavima ukazala na znatno rasterećivanje sudova, brže
odvijanje pravnog prometa, a samim tim brzo i sigurno ostvarivanje i zaštitu prava i interesa pravnih
osoba i potrošača. Ipak notari iz anglosaksonskog svijeta, koji ne uživaju monopol i državnu potporu,
pokrenuli su niz inicijativa prema Europskoj komisiji s ciljem liberalizacije javnobilježničke službe
smatrajući postojeći latinski model protivan postulatima tržišnog natjecanja. U europskom pravnom
krugu, kao i u zemljama u okruženju, stoga se pokušavaju reformirati postojeći propisi o javnim
bilježnicima u želji njihove harmonizacije s vizijom jedinstvenog pravosudnog područja Europske
unije. Ipak opredjeljenje za jednu ili drugu alternativu nije nimalo jednostavno, jer ako bi to bio
slučaj, njihova koegzistencija ne bi bila moguća i jedan bi model odavno potisnuo onaj drugi. Iz takve
perspektive i diskurs javne (i akademske) rasprave o optimalnim ciljevima harmonizacije instituta
javnog bilježnika nije jedinstven. Štoviše, mnogobrojni autori sa suprotstavljenim stavovima i
empirijskim podatcima pojedinih nalaza upozoravaju da je neophodno biti oprezan.
Članak ima tri koncepcijska dijela. Prvi dio rada usmjeren je na hrvatsko pozitivno
javnobilježničko pravo. Osim rasprave o pravnim aspektima, koje daju materijalni i proceduralni
okvir, naglasak je stavljen i na ulogu države u postupku usklađivanja notarskoga prava. Drugi dio
objašnjava ekonomsko-tržišne razloge reforme javno-bilježničke službe. Treći dio se oslanja na
opća iskustva (post)tranzicijskih, europskih, ali i anglosaksonskih zemalja. Pažnja će biti posvećena
i korištenju pravnih rješenja, iskustava i dobre prakse u državama iz regije, ali i šire. Štoviše, rezultat
koji autor ovim radom želi postići jest učiniti jedan doprinos potpunijem i cjelovitijem sagledavanju
pitanja koja se mogu postaviti u vezi s institutom i ulogom notara u budućim pravnim reformama. |
| Abstract (english) | In modern legal systems the institute of notary public (lat. Notary public, Span. Notario publico,
fr. Notaire, m. Notario, series. Notaris, German. Notary) appears in two basic models (Latin and
Anglo-Saxon model) that can be divided by the scope of powers and organizational mode.
When we talk about the Latin Notary, theory and practice point out that the experience in its
application, in comparative legal systems, indicated a significant relief on judiciary, a faster flow of
legal transactions, and thereby quick and safe protections of the rights and interests of companies and
consumers. However, notaries from the Anglo-Saxon world, who do not enjoy a monopoly and state
aid, have launched a series of initiatives towards the European Commission to liberalize the notary
public service, considering that the existing Latin model is contrary to the postulates of competition.
Thus, in the European legal environment, as well as in the neighboring countries, there are attempts
to reform the existing regulations on public notaries in the preference to their harmonization with the
vision of a unified judicial area of the European Union. However, a commitment to one or the other
is not easy, because if that were the case, their coexistence would not be possible and one model
would have pushed out the other long time ago. From this perspective, the discourse of the public
(and academic) debate about the optimal goals of harmonization of the Institute of notary public
is not unique. Moreover, many authors with opposing views and empirical data of certain findings
indicate that it is necessary to be cautious.
The article has three conceptual parts. The first part of the paper focuses on the Croatian applicable
notarial law. In addition to the discussion of legal aspects, which give a substantive and procedural
framework, emphasis is also placed on the role of the state in the process of harmonization of notary
law. The second part explains the economic and market reasons for the reform of notarial services.
The third part is based on the general experience of (post) transition, European, and Anglo-Saxon
countries. Attention will be paid to the use of legal solutions, experience and good practice in the
countries from the region and beyond. Moreover, the result that the author of this paper is trying
to achieve is to make another contribution to a fuller and more complete analysis of questions that
could be asked in relation to the institute and the role of the notary in future legal reforms. |
