| Abstract | ,,Insider trading’’ ili drugim riječima, trgovanje povlaštenim informacijama, je institut koji je oduvijek zauzimao posebno mjesto u pravu tržišta kapitala. On ima svoju preventivnu dimenziju, kojom se nastoji spriječiti ta pojava, jer se polazi od toga da nije pravedno da pojedine grupe ulagatelja, koje raspolažu povlaštenim informacijama ostvaruju informacijsku prednost pred ostalim, neupućenim ulagateljima. Taj preventivni dio se ogleda u obvezi uvrštenog društva da o sebi objavljuje povlaštene informacije, kako bi one što prije postale dostupne svima i kako određene kategorije povlaštenih ili upućenih ulagatelja uopće ne bi bile u iskušenju da njima trguju. No, postoji i kurativni dio tog instituta koji se sastoji u kaznenopravnoj zaštiti. Naime različiti oblici nedopuštenog raspolaganja povlaštenim informacijama inkriminiraju osobe koje to čine, bilo da to čine za sebe ili za drugog, bilo da stječu ili otuđuju vrijednosne papire na koje se ta informacija odnosi ili čak samo otkrivaju te informacije drugima ili im daju preporuke za kupnju ili prodaju vrijednosnih papira. Kada je u pitanju preventivni dio, veći dio preventivnih mjera usmjeren na obvezu izdavatelja, odnosno na uvršteno društvo da objavljuje što prije povlaštene informacije. No dio preventivnih mjera usmjeren je i na same insidere, slijedom kojih su isti dužni objavljivati svoje transakcije sa vrijednosnim papirima na koje se povlaštena informacija odnosi. Na taj način tržište može pratiti njihove transakcije, ali te ih objave ujedno odvraćaju od počinjenja kaznenog djela zlouporabe povlaštenih informacija. Oni su to u obvezi učiniti upravo zbog svog svojstva insidera, jer se kaže da tržište pomno prati akcije insidera, pa ako insider primjerice prodaje dionice društva u kojem je član uprave, često se to uzima kao signal da se sa društvom nešto dešava. Također, postoje situacije u životu uvrštenog društva koje su same po sebi okidači za takve radnje, a to su situacije u kojem se društvo sprema na preuzimanje ili će biti preuzeto ili ulazi u neku drugu korporativnu akviziciju. Ovaj rad ima zadatak utvrditi koje su to preventivne mjere koje se odnose u odnosu na uvršteno društvo te same insidere, koje ih sankcije očekuju za poduzimanje nedopuštenih ponašanja s time u vezi te koji se problemi pojavljuju u svezi s time prilikom procesuiranja tih nedopuštenih ponašanja s obzirom na njihovu specifičnu prirodu djela financijskog kriminaliteta kojim se ugrožava integritet tržišta kapitala. |
| Abstract (english) | Insider trading, is a legal concept that has always held a special place in capital market law. It has its preventive dimension, which tries to prevent this phenomenon, because it is based on the fact that it is not fair that certain groups of investors, who have privileged inside information, gain an informational advantage over other, uninformed investors. This preventive part is reflected in the obligation of the listed company to publish inside information about itself, so that it becomes available to everyone as soon as possible and so that certain categories of privileged or knowledgeable investors are not at all tempted to trade with it. However, there is also a curative part of that legal concept, which consists of legal protection by provisions of penal law. Namely, various forms of unauthorized disposal of privileged information incriminate persons who do it, whether they do it for themselves or for another, whether they acquire or dispose of financial instruments to which this information relates or even just disclose this information to others or give them recommendations for purchase or sale of financial instruments. When it comes to the preventive part, most of the preventive measures focus on the issuer's obligation, that is, duty of the listed company to publish inside information as soon as possible. But part of the preventive measures is directed both to the insiders themselves, as a result of which they are obliged to publish their transactions with financial instruments to which the privileged information pertains. In this way, the market can monitor their transactions, but their duty to disclose transactions deters them from committing the criminal offense of abuse of inside information. They are obliged to do this precisely because of their status of insiders, because it is said that the market closely monitors the actions of insiders, so if an insider, for example, sells shares of a company in which he is a member of the board, it often has signalling effect on other investors who may follow them. Also, there are situations in the company's life that trigger such actions, such as imminent takeover or whether being bidder or target company or some other corporate acquisition. This paper has the task of determining what preventive measures are prescribed both as duties of the listed company and the insiders themselves, what sanctions they could expect for engaging in illegal behavior with inside information and what issues arise when it comes to burden of proof when processing these illegal operations, such is abuse of inside information, while having in mind its specific nature of financial crime that threatens the integrity of the capital market. |
