Priloženi se rad bavi tematikom sustava kolektivnog ostvarivanja izvođačkih prava. Prvenstveno će biti prikazan povijesni razvoj predmetnog pravnog instituta, počevši s prvim znacima autorskoga prava u doba antičkog Rima, odnosno razdoblje do nakladničkih i autorskih privilegija. Srednjovjekovno doba, razdoblje nakladničkih i autorskih privilegija predstavlja početak širenja autorskih prava, odnosno pojavu srodnih prava te sve do moderne ere, zakona i međunarodnih ugovora o autorskome pravu te pojave udruga za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava. Posebna je pažnja pridana razvitku izvođačkih prava i njihovoga ostvarivanja u Hrvatskoj povijesti. Počevši sa prvim zakonom o autorskome pravu u Hrvatskoj povijesti, ugarsko-hrvatski zakon o autorskome pravu iz 1884. sve do Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. koji je još danas na snazi i predstavlja zakonsku osnovu za sustav kolektivnog ostvarivanja izvođačkih prava koji se primjenjuje na ovim prostorima. Nakon povijesnog pregleda slijedi predstavljanje općenito prava umjetnika izvođača u hrvatskome zakonodavstvu i povezanost općih instituta izvođačkoga prava s kolektivnim sustavom ostvarivanja tih istih te bitne odrednice instituta kolektivnog (i individualnog) ostvarivanja izvođačkih prava. Glavnina rada posvećena je analizi zakona, pravilnika, dokumenata i cjenika temeljem kojih Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) i izvođači ostvaruju prava. Statut HUZIP-a predstavlja osnovni pravni akt za funkcioniranje te udruge. Pravilnik o članstvu sadrži uvjete koji trebaju biti ispunjeni kako bi izvođači postali članovima HUZIP-a te putem njega ostvarivali svoja prava. Cjenici o naknadama za reproduciranje autorskih djela za privatno i drugo vlastito korištenje, o zbirnim naknada za emitiranje i reemitiranje nescenskih autorskih glazbenih djela, izvedba umjetnika izvođača i fonograma te pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedaba umjetnika izvođača analizirani su podrobno ukoliko sadrže konkretne iznose naknada koje su obveznici dužni plaćati udrugama za kolektivno ostvarivanje prava. Posljednje, no nikako najmanje bitno, je razmatranje Pravilnika o kolektivnoj zaštiti izvođačkih prava i raspodjeli izvođačkih naknada kao glavnog pravnog dokumenta za raspodjelu i isplatu naknada umjetnicima izvođačima, odnosno raison d'être sustava kolektivnog ostvarivanja izvođačkih prava.