Leasing ( od engl. to lease – iznajmiti, dati u zakup) je ugovorni odnos koji karakterizira trostrani pravni odnos između davatelja leasinga, primatelja leasinga i dobavljača leasinga. Davatelj leasinga obvezuje se pribaviti objekt leasinga (pokretna ili nepokretna stvar) od dobavljača objekta leasinga i primatelju leasinga odobriti pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj mu se obvezuje plaćati za to određenu naknadu. Davatelj leasinga i dobavljač objekta leasinga sklapaju između sebe ugovor o kupoprodaji, a davatelj i primatelj leasinga ugovor o leasingu koji je i tema ovog rada. Primatelj leasinga dužan je po prestanku ugovora o leasingu bez odgode vratiti objekt leasinga davatelju leasinga i to na način i u stanju određenim ugovorom. Najvažnija podjela leasinga je s obzirom na sadržaj i obilježja posla leasinga, odnosno na financijski i operativni. S obzirom na položaj i broj subjekata u poslu leasinga, on može biti izravni, neizravni i povratni leasing. Sadržaj tipičnog ugovora o leasingu bez obzira radilo se o financijskom ili operativnom leasingu, ima elemente karakteristične i za tipičan ugovor o najmu, a to je prijenos stvari radi uporabe. Pored toga postoje i sličnosti s tipičnim ugovorom o kupoprodaji, pogotovo u kontekstu financijskog leasinga za kojeg se u poslovnoj praksi smatra da je ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene uz klauzulu pridržaja prava vlasništva. U ovom radu detaljno će se analizirati ugovor o leasingu te njegova povijest, strane ugovora o leasingu, pravno će se definirati ugovor o leasingu, obveze ugovornih strana, te se objasniti podjela leasinga i njegov prekid. Za potpuno razumijevanje leasinga od osobitog je značaja proučiti njegov razvoj kroz povijest, način kako su sklapani ugovori i kako se razvijao posao leasinga od početka pa sve do današnjeg dana.