Međa je linija koja se proteže između dvije susjedne nekretnine čiji je svrha u njihovom razgraničenju, uz istodobno razgraničenje i prava vlasništva koje postoji u vezi s tim nekretninama. Po svojoj prirodi međa je susjedsko pravo čije uređenje pripada u sferu izvanparničnih postupaka. Zakon o vlasništvu daje normativni temelj za uređenje međe, jer osim materijalnopravnih, isti sadrži i postupovne odredbe. Ovaj zakon precizira uvjete pod kojima se može zatražiti obnova odnosno ispravak međe, pa se tako međa obnavlja u slučaju da se međašni znaci koji je sačinjavaju više ne raspoznaju ili ako se raspoznaju, no postoji opasnost da se više neće moći raspoznati. Međa se dakle obnavlja u slučaju kad nije sporna. Sporna međa može se urediti jedino njenim ispravkom, budući da u tom slučaju postoji nesuglasnost susjeda oko toga gdje se ona nalazi. Zakon o vlasništva regulira ovlaštenje za podnošenje prijedloga dajući ga svakom susjedu, iz čega proizlazi da to osim vlasnika, može biti i posjednik. Njime je determiniran i slijed načina uređenja kojega se sud u provođenju postupka mora pridržavati. Sud će među urediti: 1. po katastarskom nacrtu 2. po sporazumu stranaka 3. po posljednjem mirnom posjedu 4. po pravičnoj ocjeni. Postupak uređenja međa nužno je vezan uz sudjelovanje geodetskog vještaka, s obzirom da je on sudu potreban za identifikaciju i orijentaciju na terenu. Rješenje o uređenju međe sud donosi prilikom očevida, istodobno među označavajući međašnim znacima, te od tog trenutka nastaje predmnijeva vlasništva do te granice. Susjed koji je sudjelovao u postupku ima mogućnost pokretanja parnice i dokazivanja svoga prava vlasništva u roku od 6 mjeseci o dana pravomoćnosti odluke. Nova odluka bit će temelj za novo uređenje međe ukoliko se to i zatraži. Osim susjeda, Zakon ovlašćuje i „svakoga“ na obaranje spomenute presumpcije ne propisujući pritom rok, čime ujedno daje nejasnu uputu tko je zapravo ovlaštenik.