| Abstract | Ubrojivost je psihološka karakteristika počinitelja kaznenog djela u trenutku izvršenja djela, koja se temelji na njegovom psihičkom stanju i sposobnosti za svjesno djelovanje, pravilno razumijevanje i ponašanje. U slučaju sumnje, neubrojivost se mora dokazivati, jer se ubrojivost smatra pravilom, a neubrojivost iznimkom. U Republici Hrvatskoj se neubrojivost utvrđuje mješovitom biološko-psihološkom metodom.
Pojam neubrojivosti štiti prava osoba s mentalnim poremećajima i osigurava pravedan postupak. Sudska psihijatrija i psihologija bave se ocjenom duševnog stanja osoba koje su ostvarile obilježja protupravnih djela. Zakonska definicija neubrojivosti navodi da osoba nije kriva ako zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvoja ili teže duševne smetnje nije mogla shvatiti značenje svog postupanja ili vladati svojom voljom.
Zakon o kaznenom postupku uređuje postupak prema okrivljenicima s duševnim smetnjama. Nalazi vještaka ključni su za utvrđivanje ubrojivosti. U slučaju spora oko činjenica, primjenjuje se načelo “in dubio pro reo” što podrazumijeva odluku u korist okrivljenika. Prema osobama koje su u stanju neubrojivosti ostvarile obilježja protupravnih djela primjenjuje se Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
Osoba koja je bitno smanjeno ubrojiva može biti blaže kažnjena ako se u to stanje nije dovela samoskrivljeno. Bitno smanjena ubrojivost, kao podvrsta ubrojivosti, podrazumijeva smanjenje krivnje zbog ograničene sposobnosti shvaćanja ili kontrole svojih postupaka. Samoskrivljena neubrojivost se odnosi na situaciju kada se osoba svojom krivnjom dovela u stanje neubrojivosti (npr. Konzumacijom alkohola ili droga) te je odgovorana ako je kazneno djelo počinila s namjerom ili iz nehaja. |
| Abstract (english) | Imputability is a psychological characteristic of the perpetrator of a criminal offense at the time of the offense, based on their mental state and ability to act consciously, understand correctly, and behave appropriately. In case of doubt, insanity must be proven, as imputability is considered the rule and insanity the exception. In the Republic of Croatia, insanity is determined using a mixed biological-psychological method.
The concept of insanity protects the rights of persons with mental disorders and ensures a fair procedure. Forensic psychiatry and psychology assess the mental state of individuals who have committed unlawful acts. The legal definition of insanity states that a person is not guilty if, due to mental illness, temporary mental disturbance, insufficient mental development, or severe mental disorder, they could not understand the significance of their actions or control their will.
The Criminal Procedure Act regulates the procedure for defendants with mental disorders. Expert findings are crucial for determining imputability. In case of factual disputes, the principle „in dubio pro reo“ applies, meaning a decision in favor of the defendant. The Law on the Protection of Persons with Mental Disorders applies to persons who have committed unlawful acts in a state of insanity.
A person with significantly reduced imputability can be punished more leniently if they did not bring about that state through their own fault. Significantly reduced imputability, as a subtype of imputability, implies reduced guilt due to a limited ability to understand or control one's actions. Self-induced insanity refers to situations where a person, through their own fault, brought themselves into a state of insanity (e.g., through the consumption of alcohol or drugs) and is responsible if the criminal offense was committed intentionally or negligently. |
