| Abstract | Pravo na zaštitu (osobnih) podataka, kao i na tajnost podataka je pravo zaštite legitimnih interesa građanina (pojedinca) koje se odnosi na sprječavanje i sankcioniranje zlouporaba osobnih podataka a zajamčeno je međunarodnim i nacionalnim propisima. Poznato je da se podaci moraju obrađivati zakonito, pošteno i transparentno. Sam Ustav Republike Hrvatske svakom građaninu jamči sigurnost i pravnu zaštitu osobnog kao i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, a s tim i zaštitu i tajnost osobnih podataka svakog građanina, neovisno o državljanstvu i prebivalištu, rasi ili boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini ili rođenju. U ovom radu razradit ću temu zaštite i tajnosti podataka. S jedne strane imamo zakon o zaštiti podataka kojim se uređuje zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka, dok s druge strane imamo zakon o tajnosti podataka kojim se utvrđuju pojam klasificiranih i neklasificiranih podataka, stupnjevi tajnosti, postupak klasifikacije ili deklasifikacije, pristup klasificiranim i neklasificiranim podacima te njihova zaštita ili nadzor. Postavlja se glavno pitanje, da li pravo na pristup informacijama nužno definira pravo na raspolaganje informacijama, bez pristanka građana, s naglaskom na osobne podatke građana. S obzirom da se progresivno događa veliki tehnološki napredak i razvoj, sve više se otvaraju pitanja kako dovoljno i sigurnosti zaštiti osobne podatke građana. Velike tehnološke promjene su dovele do sve češćoj uporabi informacija kao što su informacija, informacijska sigurnost, osobni podatak, pravo na privatnost ili informacijsko društvo. Definiranjem pojma privatnosti, to jest zadiranja u prava osobe i osobnosti postavljaju se temelji za zaštitu osobnih podataka, kao i postavljanje pravnog okvira prava na pristup informacijama kao glavnog temelja suvremenog informacijskog društva. Poznato je da voditelj zbirke osobnih podataka smije obrađivati osobne podatke samo uz uvjete određene zakonom. Za obavljanje nadzora nad obradom osobnih podataka osniva se Agencija za zaštitu osobnih podataka ,koja ima svojstvo pravne osobe. Zbog nastalih promjena u suvremenoj informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji, dolazi do sve bržeg protoka informacija te se promijenio način obrade osobnih podataka. To je uvelike doprinijelo donošenju Opće uredbe o zaštiti podataka, odnosno GDPR, koji predstavlja čvrst i siguran okvir za zaštitu osobnih podataka. Poznato je da Opća uredba o zaštiti podataka određuje koja su prava pojedinaca, a u skladu s tim i koje su obveze subjekata koji obrađuju osobne podatke, poput voditelja obrade odnosno izvršitelja obrade. |
| Abstract (english) | The right to the protection of (personal) data, as well as the confidentiality of data, is the right to protect the legitimate interests of the citizen (individual), which refers to the prevention and sanctioning of misuse of personal data and is guaranteed by international and national regulations. It is known that data must be processed legally, fairly and transparently. The Constitution of the Republic of Croatia itself guarantees the safety and legal protection of personal and family life, dignity, reputation and honor to every citizen, as well as the protection and confidentiality of personal data of every citizen, regardless of citizenship and residence, race or skin color, gender, language, religion , political or other belief, national or social origin, property or birth. In this paper, I will elaborate on the topic of data protection and confidentiality. On the one hand, we have the law on data protection, which regulates the protection of personal data on natural persons and the supervision of the collection, processing and use of personal data, while on the other hand, we have the law on data secrecy, which defines the concept of classified and unclassified data, degrees of secrecy, procedure classifications or declassifications, access to classified and unclassified data and their protection or monitoring. The main question is whether the right to access information necessarily defines the right to dispose of information, without citizens' consent, with an emphasis on citizens' personal data. Given that great technological progress and development is progressively taking place, the questions of how to adequately and safely protect the personal data of citizens are becoming more and more open. Major technological changes have led to an increasingly frequent use of information such as information, information security, personal data, the right to privacy or the information society. By defining the concept of privacy, that is encroachment on the rights of a person and personality, the foundations are laid for the protection of personal data, as well as the establishment of the legal framework of the right to access information as the main foundation of the modern information society. It is known that the manager of the collection of personal data may process personal data only under the conditions specified by law. The Agency for the Protection of Personal Data, which has the status of a legal entity, is established to supervise the processing of personal data. Due to the changes in modern information and communication technology, there is an ever faster flow of information and the way of processing personal data has changed. This greatly contributed to the adoption of the General Data Protection Regulation, or GDPR, which represents a solid and secure framework for the protection of personal data. It is known that the General Data Protection Regulation determines the rights of individuals and, accordingly, the obligations of entities that process personal data, such as the data controller or processor. |
