Predmet ovog diplomskog rada je saslušanje stranaka dokazno sredstvo u parničnom postupku. Primarni razlog radi kojeg sam odlučila obraditi institut saslušanja stranaka u građanskom parničnom postupku jest činjenica da je i kao načelo primarno i dokaz izuzetno važno uz svu problematiku kojom je popraćeno. Smisao i sama svrha postojanja instituta ima važnu ulogu za utvrđivanje istine u postupku što je kao takvo bitan preduvjet kako bi se mogla donijeti pravilna i zakonita sudska odluka te se osigurati pravozaštitna pravosudna funkcija. Sud na taj način svakoj stranci daje mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Dužnost suda stoga stoji u funkciji da prouči cjelokupan procesni materijal unutar razumnog vremenskog okvira bez ikakve prethodne prejudiciranosti te unutar pravne relevantnosti. Radom je naglašena razlika između saslušanja stranaka unutar parničnog postupka te ispitivanja i saslušanja istih u svrhu osiguranja kontradiktornosti unutar postupanja. Ovim radom razmotrena su pravila, posljedice a ujedno i potreba o saslušanju obiju stranaka te odstupanja od navedenih pravila. Radom su prikazane ujedno povrede procesnih pravila o saslušanju stranaka sa pojedinim osvrtom na sve faze postupka.