U ovom radu obraditi ću temu psihijatrijskog vještačenja u kaznenom postupku. Zanimljivost ove teme je prikazati ulogu vještaka-psihijatra i njegovu suradnju u sudskom postupku, kako se formiraju nalazi i mišljenja vještaka koje u konačnici sud uzima u obzir pri donošenju svoje odluke te koji su razlozi zbog kojih bi sud prema načelu slobodne ocjene dokaza uzeo u obzir vještakovo mišljenje. Cilj je utvrditi je li počinitelj kaznenog djela u trenutku počinjenja imao kakvu duševnu smetnju i je li ista utjecala na njegovo počinjanje. Međusobna suovisnost dviju grana, prava i medicine, pokazuje nam značaj ove teme iz razloga što je nužna uska suradnja kako bi se valjano definirali određeni pojmovi koje pravna struka nije u mogućnosti samostalno odrediti. U suvremenom svijetu postoji potreba da se što detaljnije osobe s duševnim smetnjama i njihova ponašanja stave u zakonodavni okvir. Sama suradnja tih grana može postići pozitivne utjecaje na cjelokupno društvo u vidu bolje zaštite okoline od kaznenih djela, ali isto tako i što stručnijem pristupu takvim okrivljenicima za počinjena kaznena djela.