Deficit željeza dominantan je i jedan od glavnih uzroka anemije i predstavlja veliki zdravstveni problem kako u zemljama u razvoju, tako i u razvijenim zemljama. Anemiji prethodi deficit željeza, kojemu je glavni uzrok krvarenje ili nedovoljan unos hranom. Željezo je neophodno za funkcioniranje svih stanica u tijelu a deponira se u jetri. Zdravi organizam nema mehanizam eliminacije željeza iz organizma, te se uslijed nedovoljnog unosa željeza hranom zalihe iz jetre troše. Dakle, iz deficita željeza se postupna razvija anemija. Simptomi koji ukazuju na deficit željeza su brzo umaranje prilikom napora, krhki nokti, loša koncentracija, blijedost kože, a kod anemije posebice ako je prisutna dugi period može se javiti nepravilan rad srca, kratak dah, učestale glavobolje i značajan pad imuniteta. U homeostazi željeza izuzetno je važna apsorpcija iz hrane koje ovisi o obliku u kojem je željezo prisutno u određenoj hrani. Hemsko (hrana animalnog podrijetla) se bolje apsorbira i nehemsko željezo (hrana biljnog podrijetla) koje je i glavni izvor željeza u svakodnevnoj prehrani. Količina željeza koja će se apsorbirati, tzv. bioraspoloživost ovisi o nizu nutritivnih čimbenika koji promoviraju ili inhibiraju apsorpciju željeza. Najpoznatiji promotor apsorpcije je askorbinska kiselina (Vitamin C), dok su fitati (iz žitarica), kava i čaj odgovorni za inhibiciju. Kako bi se deficit željeza izbjegao potrebno je težiti raznovrsnoj prehrani. Hrana koja je bogat izvor željeza uključuje jetricu (npr. goveđa jetra), crveno meso, krupne ribe (npr. tuna), te mahunarke, sjemenke (npr. Bučine i sesamove) i zeleno lisnato povrće. Uz to na tržištu postoji cijeli niz funkcionalnih proizvoda obogaćenih željezom koji mogu pomoći u globalnoj borbi protiv deficita željeza i vezanih zdravstvenih problema.