Sanacija rudnika i njihovo uređenje u turističke svrhe je relativno nova pojava. Obzirom na to da kroz rudnike ne smiju prolaziti neovlaštene i neosposobljene osobe, tamo gdje je uređenje u turističke svrhe moguće i prikladno, izvedba turističkih obilazaka trebala bi se planirati uz mjere predostrožnosti: uvijek pod nadzorom stručnih osoba i uz ograničenje lutanja. Jedna od mjera kojima se ograničava lutanje, a omogućava ugodnije posjetiteljsko iskustvo je uporaba vozila. Obzirom na to da su i transport i rudarska djelatnost izuzetno regulirani, u ovom radu se razmatraju uvjeti za turističke obilaske rudnika iz perspektive nadležnih državnih i tehničkih propisa te se prikazuje nekoliko primjera vozila za turističke obilaske rudnika u svijetu. U većini saniranih rudnika, turistički obilasci se provode pješice, no u nekima se obilasci izvode isključivo vozilima. Primjeri prikazani u ovome radu pokazuju kako se za turističke obilaske koriste restaurirani rudarski transportni uređaji koji su korišteni za prijevoz rudara tijekom rada rudnika, potopljeni rudnici mogu biti interesantni za obilaske posebno prilagođenim brodicama, dok se na neaktivnim površinskim kopovima obilasci provode manjim terenskim vozilima - uz tendenciju prema avanturističkom turizmu. Iako su, radi veće učinkovitosti, električni (trolej i akumulatorski) rudnički transport i izvoz zamjenjivani vozilima s dizelskim motorom, obzirom na današnji tehnološki razvoj električnih vozila i izbjegavanje korištenja fosilnih goriva, električna transportna sredstva bi mogla postati važna u radu rudnika, te doživjeti i posebne izvedbe kao vozila za turističke obilaske saniranih rudnika i površinskih kopova. .