Inženjerskogeološka kartiranja stijenskih pokosa predstavljaju inženjerski izazov budući da je zadatak inženjerskih geologa prikupiti što detaljnije podatke o najčešće heterogenim stijenskim masama, koji se osim toga, nalaze na visinama iznad dosega čovjeka koji provodi kartiranje. Ovo je osobito zahtjevan inženjerski posao kada se provodi u fazama građenja na gradilištima, kada se opetovano kartiraju otkopani dijelovi zasjeka u različitim vremenskim uvjetima i drugim vrlo nepovoljnim uvjetima gradilišta. Svrha ovoga rada bila je unaprjeđenje postupka kartiranja stijenskog pokosa razvojem metodologije koja je uključivala izradu digitalnih modela pokosa i provođenje postupka kartiranja koji bi omogućili bolji uvid u sve relevantne značajke stijenske mase, a koje nisu dostupne kada se primjenjuju tehnike tradicionalnog snimanja diskontinuiteta. U radu se opisuje metodologija koja se sastojala od: (a) metode preliminarnih terenskih istraživanja u svrhu pripreme za daljinska istraživanja i metode snimanja istraživanog područja bespilotnom letjelicom; (b) metode izrade oblaka točaka snimanog pokosa; i (c) metode ekstrakcije diskontinuiteta iz trodimenzionalnog digitalnog modela. Sve navedene metode primijenjene su na gradilištu stalnog graničnog prijelaza Gornji Brgat u fazi građenja jednog na najvećih zasjeka u Republici Hrvatskoj. Istraživanje se sastojalo od osam opetovanih ciklusa koji su se provodili u dinamici koja je bila u potpunosti prilagođena fazama iskopa i zaštite stijenske mase gradilišta u razdoblju od zime 2018. do zime/proljeća 2019. godine. Kao rezultat je u okviru ovog rada izrađeno osam digitalnih modela pokosa površine u rasponu od 99 do 1.357 m2. Oblaci točaka variraju od 6.037.233 do 55.487.740 točaka po snimljenom modelu. Gustoće točaka su u rasponu od 4.449 do 460.549 točaka po m2. Ovako snimljeni i generirani podaci omogućili su identifikaciju i mjerenje 133 diskontinuiteta u svim dijelovima zasjeka, čime su dobiveni reprezentativni podaci za karakterizaciju stijenske mase. U softveru CloudCompare također su izrađeni stereogrami na osnovi kojih je bilo moguće identificirati osnovne setove diskontinuiteta. Usporedba rezultata mjerenja na digitalnim modelima s podacima mjerenja na terenu geološkim kompasom, potvrdila je pretpostavljene prednosti primjene naprednih tehnika daljinskih istraživanja koje se očituju u tome što je moguće snimiti daleko više podataka, (16 mjerenja nasuprot 5 mjerenja na dijelu pokosa), te što je mjerenjima moguće obuhvatiti i dijelove stijenske mase koji su nedostupni za tradicionalna mjerenja (mjerenja se provode na cijeloj visini pokosa od 8 metara, nasuprot 2 metra koliko je dostupno kada se mjeri rukom). Na osnovi rezultata ovoga rada zaključuje se da je navedene metode fotogrametrijskog snimanja dronom i obrade podataka moguće također koristiti i u fazama praćenja iskopa, te da se time ovaj inženjerski postupak znatno unaprjeđuje u odnosu na tradicionalno primjenjivanje konvencionalne tehnike terenskog inženjerskogeološkog kartiranja.