Postupci aditivne proizvodnje (AM) omogućuju izradu topološki složenih komponenti specifičnih mehaničkih i površinskih svojstava, što je od izrazitog značaja tijekom različitih faza razvoja proizvoda. Lasersko srašćivanje metalnog praha (PBF-LB), tehnologija AM koja se rapidno razvija, omogućuje prilagodbu procesnih parametara u svrhu postizanja željene kvalitete proizvoda. Ova tehnologija posebno je učinkovita za obradu materijala koji su zahtjevni za strojnu obradu, kao što su titan i njegove legure, omogućujući proizvodnju komponenti složenih oblika. Da bi se postigla željena kvaliteta proizvoda, potrebno je utvrditi utjecaj različitih kombinacija procesnih parametara na svojstva i kvalitetu proizvoda. Prema tome, u okviru ove disertacije istraženo je može li se promjenom snage lasera i brzine skeniranja u PBF-LB procesu za proizvodnju komponenti od legure Ti6Al4V omogućiti postizanje različitih mehaničkih svojstava i hrapavosti površine. Osim toga, istražena je mogućnost postizanja različitih mehaničkih svojstava promjenom jediničnih ćelija rešetkastih struktura, obzirom da se ove strukture mogu integrirati u komponente za čiju proizvodnju je namijenjena PBF-LB tehnologija. Za postizanje ovih ciljeva, korištene su recentne spoznaje u području aditivne proizvodnje metalnih materijala, s posebnim naglaskom na obradu metalnog praha legure Ti6Al4V pomoću PBF-LB tehnologije. Ova tehnologija se pokazala učinkovitom za proizvodnju složenih komponenti iz praha Ti6Al4V legure. Proizvedene su različite vrste i konfiguracije uzoraka kako bi se materijal istražio sa različitih stajališta na različitim razinama. Utvrđeno je da varijacije u mehaničkim svojstvima, nakon toplinske obrade žarenjem, nisu dovoljno izražene da bi značajno promijenile svojstva proizvedenih komponenti. U toplinski neobrađenom stanju, mikrostruktura se sastoji dominantno od igličastog martenzita (α′), dok se nakon žarenja mikrostruktura sastoji od α + β faza. Sve kombinacije procesnih parametara rezultirale su mješovitim lomom (duktilno-krhkim) s izraženim ravnim dijelom prijelomne površine u sredini ispitnog uzorka i nagnutim dijelom na rubovima. Analizom poroznosti i prijelomnih površina utvrđena je prisutnost raznih grešaka u strukturi materijala, poglavito blizu rubova ispitnog uzorka gdje su uočene veće koncentracije, koje uz površinske nepravilnosti predstavljaju potencijalna mjesta za inicijaciju pukotine. Nadalje, kombinacije snage lasera i brzine skeniranja mogu se odabrati unutar definiranih raspona (200 do 250 W i 1000 do 1500 mm/s) bez značajnog narušavanja mehaničkih svojstava komponente, čime se otvara mogućnost utjecaja na druga svojstva, kao što je hrapavost površine. Nelinearni regresijski modeli koji uključuju snagu lasera i brzinu skeniranja s visokom točnošću opisuju utjecaj na prosječnu površinsku hrapavost komponenti legure Ti6Al4V proizvedenih PBF-LB tehnologijom. Veće snage lasera učinkovito smanjuju hrapavost površine i umanjuju utjecaj brzine skeniranja. Uz istraživanje mehaničkih svojstava na makro razini, analiziran je utjecaj snage lasera, brzine skeniranja i toplinske obrade žarenjem na mikro- i nano razini. Toplinska obrada žarenjem smanjila je tvrdoću i otpornost na puzanje na nano razini. Nadalje, snaga lasera i brzina skeniranja utječu na modul elastičnosti na nano razini koji je pak ovisan o dubini indentacije. Za slučaj toplinski neobrađenih uzoraka, modul elastičnosti i tvrdoća se stabiliziraju na dubinama indentacije većim od 300 nm, dok u slučaju žarenih uzoraka stabilizacija nastupa na dubinama većim od 1000 nm. Analiza rezultata modula elastičnosti i tvrdoće za žarene uzorke na nano razini otkrila je jaku korelaciju. Obzirom da je utvrđeno da predloženi rasponi snage lasera i brzine skeniranja ne omogućuju značajnu promjenu mehaničkih svojstava na makro razini, istražena je mogućnost promjene mehaničkih svojstava kontinuiranim sužavanjem ili povećavanjem promjera štapova koji tvore kubnu prostorno centriranu (BCC) rešetku. Utvrđeno je da se promjenom promjera na središnjoj i krajnjoj točki štapova u BCC jediničnoj ćeliji može značajno utjecati na vlačna mehanička svojstva. Konačno, predloženi pristup numeričkog modeliranja metodom konačnih elemenata omogućio je učinkovitu procjenu mehaničkih svojstava BCC rešetkastih struktura izloženih vlačnom opterećenju što je u literaturi slabo zastupljeno unatoč tome što ovakve strukture pronalaze široku primjenu u proizvodima za koje se zahtjeva visoka nosivost i niska masa. Provedeno istraživanje u okviru ove disertacije predstavlja značajan znanstveni doprinos u području aditivne proizvodnje legure Ti6Al4V ispitivanjem utjecaja PBF-LB procesnih parametara na hrapavost površine i mehanički odziv na različitim razinama. Također pruža postupak koji se može koristiti za procjenu vlačnih mehaničkih svojstava rešetkastih struktura koje se sastoje od BCC jediničnih ćelija sa konusnim štapovima.