Karcinom usne šupljine globalni je zdravstveni problem s petogodišnjim preživljenjem od oko 50%. Glavni uzročni čimbenici u nastajanju su alkohol i duhan. Godišnje se otkrije oko 300 000 slučajeva karcinoma usne šupljine (muškarci : žene = 2 : 1), a najčešća pojavnost je u Indiji (77 000 oboljelih), Sjedinjenim Američkim Državama (26 000 oboljelih), Kini (21 000 oboljelih), Pakistanu (13 000 oboljelih) i Bangladešu (10 000 oboljelih). Učestalost karcinoma usne šupljine raste s dobi te se 95% slučajeva pojavljuje u starijih od 40 godina, a prosječna dob kada se karcinom dijagnosticira je tek oko 60 godina. Ako se u obzir uzme i da su ljudi, ali nažalost i neki liječnici, slabo upućeni u mehanizam nastajanja karcinoma usne šupljine i komplikacija koje uzrokuje, nije toliko frapantno da se ovaj karcinom najčešće otkriva u kasnijoj fazi. Razlog zašto se karcinom usne šupljine rijetko dijagnosticira u ranom stadiju je njegova asimptomatska klinička slika te se otkrivanjem karcinoma u ovom stadiju liječenje provodi uspješnije. Uznapredovali karcinom je onaj koji uzrokuje brojne simptome i otežava život pojedinca te zahtjeva agresivnije liječenje. Osim osnovne dijagnostike, u ovom radu bit će govora o drugim potencijalnim dijagnostičkim alatima, s posebnim naglaskom na salivarnu dijagnostiku i njezinoj potencijalnoj ulozi u ranom otkrivanju karcinoma usne šupljine. Salivarna dijagnostika je grana molekularne dijagnostike koja obuhvaća salivarnu metabolomiku, proteomiku i transkriptomiku. Sve je veći broj istraživanja u dostupnoj literaturi metodološki baziranih na salivarnoj dijagnostici što je pokazatelj napretka tehnologije, ali i sve boljeg razumijevanja određenih bolesti i poremećaja.