Lom instrumenta pogreška je koja nastaje pretjeranom uporabom sile prilikom instrumentacije u zavojitim ili nedovoljno obrađenim kanalima tijekom njihova izvlačenja, no može nastati i zbog pogreške u materijalu. Čimbenici koji utječu na lom dijele se na: 1. one vezane uz terapeuta, 2. anatomske uzroke, 3. čimbenike vezane uz instrument i 4. čimbenike vezane uz tehniku instrumentacije.Instrumenti mogu biti od ugljičnog čelika, nehrđajućeg čelika i nikal-titanskih (NiTi) legura, a u današnje vrijeme najviše se koriste strojno upravljani NiTi instrumenti. Kada se lom dogodi, potrebno je uzeti u obzir čimbenike kao što su vrsta denticije, položaj zuba u zubnom luku, morfologiju zuba i korijena, stanje periapikalnog i parodontnog tkiva te fazu instrumentacije u kojoj se lom dogodio. Na temelju tih čimbenika terapeut odlučuje o daljnjem postupku. Moguće su odluke, a shodno tome i plan terapije:1.ne uklanjanje slomljenog fragmenta, 2. njegovo konzervativno ili kirurško uklanjanje i 3. ekstrakcija zuba. Ako se odluči ostaviti fragment u kanalu, kanal se instrumentira i puni do koronarnog dijela fragmenta. Druga je mogućnost „zaobilaženje“ instrumenta i punjenje uz obuhvaćanje fragmenta. Tehnike uklanjanja instrumenta razne su, mogu biti jednostavne i uključivati instrumente koje svaki doktor dentalne medicine ima u ambulanti, ali i biti kompleksnije i uključivati specijalne instrumente i sustave za uklanjanje. Najčešće korištene tehnike uključuju ultrazvuk i njegove vibracije u kombinaciji s posebnim nastavcima, tehnike obuhvaćanja kao što su Masserannova tehnika i Feldmanova tehnika i tehnike tube. Kada dio fragmenta izvire u pulpnu komoricu, može se ukloniti specijaliziranim kliještima kao što su Stieglitzova kliješta.