Endodontska kirurgija indicirana je kada nije moguća ortogradna kemo-mehanička obrada endodontskog prostora zbog čega perzistira intrakanalni infekt s posljedičnim patološkim zbivanjima oko vrška korijena zuba. Postupak uključuje resekciju vrška korijena te preparaciju i punjenje retrogradnog kaviteta. Svrha je retrogradnog punjenja postizanje apikalnog brtvljenja kao preduvjeta za cijeljenje tkiva periapeksa. Uz dimenzionalnu stabilnost u dodiru s tkivnom tekućinom i dobro brtvljenje, idealni materijal za retrogradno punjenje trebao bi: biti biokompatibilan, stimulirati regeneraciju apikalnog parodonta, imati antibakterijsko djelovanje i biti radioopakan. Ranije su se za retrogradna punjenja rabili različiti materijali koji su samo djelomično zadovoljavali navedene zahtjeve: amalgam, gutaperka, zlato, cementi temeljeni na cink oksid eugenolu, stakleno- ionomernim cementima i kompozitnim smolama. Unazad 30 -ak godina materijali iz skupine hidrauličkih kalcijevih silikata materijali su izbora za retrogradna punjenja. Prvi materijal iz ove skupine bio je mineral trioksid agregat (MTA) koji je pokazao bioaktivnost, odnosno stvaranje veze između materijala i kosti. Uslijedile su formulacije bez aluminija i elemenata u tragovima temeljene na trikalcij silikatu, poboljšane biokompatibilnosti i bioaktivnosti. U recentne hidrauličke kalcijeve silikate ubrajaju se: BioAggregate, Biodentin, Calcium enriched mixture cement (CEM) te materijali koji se ponekad svrstavaju u biokeramičke materijale poput EndoSequence Root Repair Material (RRM), iRoot BP Plus RRM i Total Fill RRM. Prema kemijskom sastavu generički naziv za sve spomenute cemente bi trebao biti (hidraulički) kalcijevi silikati. Suvremeni hidraulički kalcijevi silikati predstavljaju značajan iskorak u endodontskoj kirurgiji. Materijali se odlikuju višom razinom biokompatibilnosti, bioaktivnosti, rubnog brtvljenja, lakšom kliničkom manipulacijom i bržim stvrdnjavanjem u odnosu na MTA.