Psihoaktivne droge ili supstancije najjednostavnije možemo definirati kao kemikalije koje mijenjaju funkciju mozga tj. produciraju privremene promjene percepcije, raspoloženja, svjesnosti i ponašanja. Rekreativna uporaba droga definira se kao uporaba psihoaktivnih supstancija zbog razloga koji nisu medicinski opravdani. Zlouporaba se može početi razvijati kad korisnik počne izbjegavati svoje financijske i socijalne obveze tako da bi se mogao koristiti drogom. Ostale definicije uzimaju u obzir frekvenciju, uporabu ili legalnost kao uvjet što je droga, a što nije. Nakon pregledanog Pubmeda i revidiranih slučajeva o upotrebi droga te oralnih i sistemskih manifestacija određenih droga, možemo zaključiti da je stomatolog nerijetko prva osoba koja može prepoznati korisnika droge, i morao bi iskoristiti svoj položaj ne samo za prepoznavanje simptoma, nego i za razgovor i edukaciju kako korisnika tako i svih ostalih pacijenata, u ne-osuđivačkom ozračju, gdje će i pacijentu biti puno ugodnije razgovarati i gdje će se osjećati sigurno, jer samo tako možemo doprijeti do osobe koja će onda čuti ono što smo željeli reći, u nadi da će to biti za njezino dobro i da će sam preuzeti kontrolu nad svojim životom i biti onakva kakva bi htjela biti. Ukratko, manifestacija uzimanja droga na usnu šupljinu u pravilu su loša oralna higijena, kserostomija, rapidni cervikalni karijesi, ulceracije, a katkad i oroantralna komunikacija (u ovisnika o kokainu).