Dijabetes melitus najčešći je poremećaj iz skupine žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem za koji je karakterističan nepotpun ili defektan odgovor izlučivanja inzulina s posljedičnim lošim iskorištavanjem glukoze i hiperglikemijom. Promjene u usnoj šupljini nastale kao posljedica dijabetesa jesu: neugodan zadah, crvenilo, edem i hipertrofija gingive, parodontološki poremećaji, infekcije, kandidijaza, stomatopiroza, ksantomatoza te vulnerabilnija sluznica. Svrha ovog istraživanja bila je utvrditi postoji li smanjena količina sline u oboljelih od dijabetes melitusa i ukoliko postoji upoznati pacijenta s terapijom i omogućiti mu kvalitetniji život.. U 20 ispitanika oboljelih od dijabetes melitusa određivali smo količinu izlučene sline dok su ispitanici sjedili, izbacivanjem sline u mjernu epruvetu (0,1 ml baždarena) između 9-12 sati. Analizom rezultata zaključili smo da u naših ispitanika s dijabetesom postoji kserostomija. Zaključujemo kako je u oboljelih od dijabetes melitusa potrebno odrediti količinu izlučene sline metodom sijalometrije te, ukoliko postoji kserostomija, propisati preparate umjetne sline, kao i one za stimulaciju sline. Oboljeli od dijabetesa također moraju dolaziti na češće kontrole kod stomatologa, posebice parodontologa, te koristiti gelove za fluoridaciju češće nego ostala populacija.