U kontekstu potiskivanja amalgama iz kliničke prakse, staklenoionomerni cementi predstavljaju jednu od zamjenskih opcija. Biokompatibilnost je njihova komparativna prednost, no njihova su mehanička i estetska svojstva inferiorna u usporedbi s kompozitnim materijalima. Promjena boje restaurativnih materijala određena je svojstvima materijala i djelovanjem vanjskih čimbenika. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj stupnja maturacije i zaštitnog premazivanja na promjenu boje restaurativnih materijala temeljenih na staklenim ionomerima u uvjetima cikličkog izlaganja diskolorirajućem sredstvu. U istraživanju su ispitana dva materijala: visokoviskozni stakleni ionomer Ketac Universal Aplicap i staklo-hibridni materijal Equia Forte HT Fil. Uzorci su podijeljeni u osam eksperimentalnih skupina – svaki materijal u nematuriranom i maturiranom obliku s pripadajućim zaštitnim premazom i bez premaza. Inicijalna boja određena je za svaki uzorak prije cikličkog izlaganja zelenom čaju te ponovo po završetku izlaganja kako bi se izračunala promjena boje (ΔE). Rezultati su statistički obrađeni ANOVA te post-hoc Bonfferoni testom s razinom statističke značajnosti α=0.05. Dobivenim rezultatima utvrđeno je da skupine višeg stupnja maturacije i premazane zaštitnim premazom imaju manju promjenu boje, statistički značajnu za skupine Equia (p<0,05). Usporedbom materijala, značajno manja promjena boje zabilježena je u skupinama visokoviskoznog staklenoionomernog cementa u odnosu na staklo-hibridni materijal (p<0,05). U okviru ovog in vitro istraživanja može se zaključiti da stupanj maturacije i zaštitno premazivanje utječu na stabilnost boje materijala temeljenih na staklenim ionomerima. Maturacija i zaštitni premaz smanjili su stupanj diskoloracije visokoviskoznog staklenog ionomera, ali ne značajno. Promjena boje staklo-hibridnog restaurativnog materijala u uvjetima cikličke izloženosti diskolorirajućem sredstvu bila je značajna.