Abstract | Zahvat ekstrakcije zuba prati niz fizioloških procesa zahvaljujući kojima rana cijeli. Posljedično dolazi i do resorpcije kosti, odnosno dolazi do smanjenja dimenzija alveolarnog grebena, što kompromitira provođenje protetske opskrbe pacijenta. To se ponajviše odnosi na implantoprotetsku terapiju. Ako na mjestu implantacije nema dovoljnog volumena kosti, alveolarni greben treba augmentirati. Značajnije smanjenje dimenzija alveolarnog grebena moguće je i prevenirati provođenjem postupka prezervacije alveole. Neposredno nakon vađenja zuba postekstrakcijska alveola napuni se materijalom za augmentaciju. U tu svrhu koriste se autologni, alogeni, ksenogeni i aloplastični materijali. Sličnost koštanog i tvrdog zubnog tkiva potakla je na istraživanje mogućnosti korištenja dentina u obliku autolognog dentinskog grafta kao materijala za augmentaciju alveolarne kosti. Alveolarna kost i zubi dijele zajedničko embriološko porijeklo jer potječu od stanica neuralne kreste. Također, dentinsko je tvrdo zubno tkivo po sastavu slično koštanome. Dentinski se graft dobiva postupkom mljevenja zuba u dentinske čestice i njihovom kemijskom obradom. Moguće se njime koristiti u sklopu tehnike prezervacije alveole, za augmentaciju alveolarnih koštanih defekata te za podizanje dna maksilarnog sinusa. Posjeduje osteoinduktivno i osteokonduktivno svojstvo te svojstvo progresivne resorpcije i zamjene koštanim tkivom. Osim što je bioaktivan, također je i biokompatibilan. Ne uzrokuje imunološki odgovor domaćina i reakciju odbacivanja transplantata te nema rizika od širenja infekcije. Istraživanja pokazuju da se augmentacijom dentinskim graftom postižu dobri rezultati u smislu očuvanja dimenzija alveolarnog grebena i postizanja dobre stabilnosti implantata. |
Abstract (english) | Tooth extraction procedure initiates a number of physiological processes in order for the created wound to heal. Bone resorption, being one of the consequences of the aforementioned processes, compromises prosthodontic rehabilitation of the patient due to the reduction in the dimensions of the alveolar ridge, particularly in implant-prosthetic therapy. In the case where there is not enough bone volume at the implantation site, the alveolar ridge needs to be augmented. It is possible to prevent a more significant reduction of the alveolar ridge through the socket preservation procedure. Shortly after tooth extraction, the post-extraction socket is filled with augmentation material. Autografts, allografts, xenografts, and alloplasts are used for this purpose. Motivated by the similarity between bone tissue and hard dental tissue, researchers considered dentin, in the form of autologous tooth dentin graft, as the alveolar bone augmentation material. Both the alveolar bone and teeth share the same embryological origin, the cranial neural crest. Moreover, dentin tissue is a hard dental tissue, very similar in composition to bone tissue. Autologous dentin graft is obtained by grinding the tooth into dentin particles and chemically processing them. Use cases of dentin graft range from socket preservation techniques to bone augmentation in sinuses and bone defects. Among its properties are osteoinduction, osteoconduction, progressive resorption, and replacement by bone tissue. Besides being bioactive, it is also biocompatible. It performs without eliciting an immune response, a foreign material reaction, or infection. Research shows promising results using dentin graft for augmentation in terms of alveolar ridge preservation and implant stability. |