Abstract | S digitalizacijom na svim područjima i u stomatologiji je došlo do pomaka, gdje se puno koraka u izradi različitih nadomjestaka provodi digitalno. Jedna grana digitalne izrade nadomjeska su reduktivne metode, gdje se glodanjem uklanja višak materijala. Aditivne tehnologije su upravo suprotne tehnologije. Kod te grupe tehnologija objekt se stvara sloj po sloj, pri čemu je finalni objekt stvoren od mnogo slojeva. Uputu o obliku objekta preko računala šalje softver u kojem smo dizajnirali konačni objekt. Takav način ima mnogo prednosti, npr. uštedu materijala, brzinu izrade i visoku preciznost. Uz to su prisutni i nedostatci u vidu visoke cijene i teže završne obrade. U medicini se aditivne tehnologije upotrebljavaju u ortopediji, otorinolaringologiji i kirurgiji. Također se te moderne tehnologije koriste u farmaciji. U dentalnoj medicini se u sve više slučajeva hvataju za aditivne tehnologije. Područje u kojem je 3D printanje najčešće korišteno je protetika, uz to se koristi i u ortodonciji, oralnoj kirurgiji, parodontologiji, čak u endodonciji. Postoji više vrsta aditivnih tehnologija: stereolitografija (SLA), injekcijsko printanje, PolyJet postupak i powder binder tehnologija, kao njezine podvrste, selektivno lasersko sinteriranje (SLS) i selektivno lasersko taljenje (SLM) kao predstavnici laserskih aditivnih tehnika te fuzijsko depozicijsko modeliranje (FDM). Svaka od tih vrsta ima drugačiji način izrade objekta. Također, različite vrste mogu obrađivati različite materijale. Danas se za 3D printanje upotrebljavaju metali, keramika i polimeri. Aditivne tehnologije se jako brzo razvijaju i očekuje se da će se njihovi nedostatci ispraviti te će kroz nekoliko godina biti u potpunosti prihvaćeni u svakodnevici. |
Abstract (english) | With digitalization, there has been a shift in dentistry, as many steps in the fabrication of dental restorations are now made digitally. One type of digital fabrication of dental restorations are subtractive methods, where excess material is removed by milling cutters. As opposed to subtractive methods, additive technologies create the object layer by layer, the final object thus consisting of many layers. The information about the shape of the object is sent via computer by the software in which the final object is designed. This method has many advantages, such as material savings, speed of manufacture and high precision. However, there are drawbacks such as high cost and difficult finishing. In medicine, additive technologies are used in orthopaedics, otolaryngology and surgery. These modern technologies are also used in pharmacy. In dental medicine, the usage of additive technologies is increasing. The area where 3D printing is most commonly used is prosthodontics, but it is also used in orthodontics, oral surgery, periodontology, and even in endodontics. There are several types of additive technologies: stereolithography (SLA), injection printing and its subspecies, PolyJet process and powder binder technology, selective laser sintering (SLS) and selective laser melting (SLM) as examples of laser additive techniques and fusion deposition modelling (FDM). Each of these types fabricates the object differently. Also, different techniques can process different materials. Today, metals, ceramics and polymers are used for 3D printing. Additive technologies are developing very fast, which is why it is expected that their shortcomings will be corrected and that they will be fully accepted in everyday life in the following years.
Keywords: additive |