Uvod Impaktirani zubi su relativno česta pojava u dostupnoj znanstvenoj literaturi. Impaktirani zub je onaj zub koji nije iznikao u zubnom luku u okviru očekivanog vremena. Postoji znatna razlika u prevalenciji i distribuciji impaktiranih zubi u različitim dijelovima maksile i mandibule. Isto tako, varira i njihova prevalencija u različitim istraživanjima širom svijeta. Na stupanj impakcije zuba može utjecati dob, vrijeme nicanja, radiološki kriteriji i definicija impakcije. S druge strane, postoje određene patološke promjene povezane s impakcijom zuba. Cilj Cilj ovog istraživanja bio je odrediti učestalost impaktiranih zuba i pridruženih patoloških promjena u kosovskoga stanovništva analizom ortopantomograma izrađenih u Sveučilišnom Stomatološkom kliničkom centru Kosovo. Osim toga, cilj je bio utvrditi najčešće impaktirane zube i utvrditi obrazac impaktiranih trećih kutnjaka te čimbenike kao što su dob, spol, angulacija, vrsta i dubina impakcije u kosovskoj populaciji. Materijali i metode Ovo je istraživanje provedeno na 5550 ortopantomograma koji su odabrani metodom slučajnog odabira između 15000 ortopantomograma u UDCCK tijekom 2011. i 2015. godine. Ortopantomogrami su poslužili kao osnova za analizu impaktiranih zuba i patoloških promjena vezanim uz njih. Ortopantomogrami su bili snimljeni standardnim postupkom. Svi su pacijenti potpisali informirani pristanak da se njihove rendgenske snimke mogu koristiti jedino u obrazovne i istraživačke svrhe. Protokol istraživanja su odobrili Etičko povjerenstvo UDCCK-a i Etičko povjerenstvo Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Panoramske su snimke preuzete kao digitalizirane snimke iz baze podataka UDCCK-a. Digitalizirane snimke prebačene su u JPEG format pomoću računalnog programa za obradu slika Sidexis, inačica 2,4R, integrirana s I-Max Touch Lineom: 220-240V-7A 50/60Hz, maksimalno vrijeme ekspozicije 15 s, proizvođača Owandy (OWANDY 6, allee Kepler 77420 Champs- sur-Marne - Francuska). Ortopantomograme smo analizirali pomoću Corel Drawa i tijekom analize korišteni su ‘Magnify’, ‘Ruler’ i ‘Angluation’. Kriteriji za uključivanje u istraživanje bili su pacijenti u dobi od 14 godina ili stariji ispitanici oba spola sa svim oblicima impakcije. Kriteriji za isključenje iz analize su bili ortopantomogrami loše kvalitete, impaktirani zubi s nepotpuno formiranim korijenima, prisutnost anomalija ili sindroma, na primjer, bolesnici s kraniofacijalnim anomalijama ili sindromima kao što su Down sindrom, Cleidocranial Dysostosis i drugim. Zabilježeni su podatci o datumu rođenja i spolu pacijenata. Anglucaije trećih kutnjaka određene su Winterovom klasifikacijom ovisno o kutu koji se formira između uzdužne osi drugog kutnjaka i impaktiranog trećeg kutnjaka. Klasifikacija po Winteru je korištena za treće kutnjake u maksili i mandibuli. Izračunati kutovi između uzdužnih osi drugog i trećeg molara bili su: 1. Vertikalna impakcija (10 ° do -10 °) 2. Mezioangularna impakcija (11 ° do 79 °) 3. Horizontalna impakcija (80 ° do 100 °) 4. Distoangularna impakcija (-11 ° do -79 °) 5. Bukolingvalna impakcija (zub usmjeren u bukolingvalnom smjeru s krunom koja prekriva korijene) 6. Ostalo (111 ° do -80 °) Dubina impaktiranih trećih kutnjaka zabilježena je pomoću Pell-Gregoryjeve klasifikacije na digitalnim panoramskim snimkama, gdje je dubina trećih kutnjaka određena kao odnos okluzijske ravnine trećih kutnjaka prema okluzijskoj ravnini drugog kutnjaka. Klasa A - Okluzijska ravnina impaktiranog trećeg kutnjaka bila je na istoj razini kao i okluzijska ravnina drugog kutnjaka Klasa B - Okluzijska ravnina trećeg kutnjaka je u razini između okluzijske ravnine i cervikalne linije drugog kutnjaka. Klasa C - Impaktirani treći kutnjaci su bili ispod cervikalne linije drugog kutnjaka Kutovi drugih impaktiranih zubi (očnjaci, pretkutnjaci i sjekutići) analizirani su prema Winterovoj klasifikaciji prema kutovima između uzdužnih osovina trećih kutnjaka i susjednog zuba. Kutovi su klasificirani kao: mezijalno kutni, distalno kutni, vertikalni ili horizontalni. Kriteriji za dijagnosticiranje patoloških promjena povezanih s impakiranim zubom u maksili i mandibuli na ortopantomogramu su: Karijes imapktiranog i / ili susjednog zuba; Gubitak parodontne kosti veći od 5 mm distalnoga dijela drugoga kutnjaka izmjeren od caklinsko-cementnog spojišta do razine marginalnoga dijela kosti. Resorpcija korijena susjednoga zuba uz treći kutnjak uz vidljiv gubitak tkiva korijena drugog kutnjaka u obje čeljusti zbog izravnoga kontakta između trećeg kutnjaka i susjednoga zuba. Povećanje perikoronarnoga prostora zubnog folikula većega od 4 mm izmjereno oko impaktiranoga trećeg kutnjaka. Rezultati Prema rezultatima analize svih ortopantomograma otkriveno je 1777 impaktiranih zuba koji potječu iz 970 ortopantomograma. Polovima (51%) ortopantomograma ima samo jedan impaktirani zub, 30% dva, 10% tri i 6% četiri. Pet do osam impaktiranih zuba sadržava samo 3% ortopantomograma. Distribucija broja impaktiranih zuba po ortopantomogramu podjednaka je za oba spola što pokazuje rezultat χ2 testa (χ2 = 3.74, df = 4, p = 0.442). Pojava broja impaktiranih zuba po ortopantomogramu podjednaka je njihovom omjeru spolova, što iznosi približno 4:6. Najveći udio imapktiranih zuba čine treći kutnjaci (73.7%) i očnjaci s udjelom od 21.0%. Ostale skupine impaktiranih zuba javljaju se u ukupno 5,3% preostalih impaktiranih zuba. Analiza skupina impaktiranih zuba ukazuje na statistički značajnu razliku impakcija u maksili i u mandibuli (χ2 = 394,9, df = 4, p < 0,001). Većina impaktiranih sjekutića i očnjaka nalazi se u maksili (80% svih sjekutića i 95,4% svih očnjaka), dok je 62,1% svih trećih kutnjaka u mandibulli, a 37,9% u maksili. Broj impaktiranih zuba prema čeljustima je podjednak u ispitanika muškog i ženskog spola. U muških ispitanika je taj omjer 54% : 46%, a u ženskih 49% : 51%. Rezultat je statistički značajan ((χ2 = 4.17, df = 1, p = 0.042). Prema rezultatima uzorka od 1777 impaktiranih zuba, 1310 su treći kutnjaci i od svih impaktiranih zuba oni predstavljaju najbrojniju skupinu. Utvrđeni su na 710 ortopantomograma. Prema rezultatima analize zavisnosti spola i područja 37,9% trećih kutnjaka nalazi se u maksili, a preostalih 62,1% u mandibuli. U skupini muškaraca treći kutnjaci u maksili su brojniji (43,1%) od očekivanih (37,9%), dok je u žena trećih kutnjaka nešto manje (34,4%). Ova je razlika dovoljna da se pojava impaktiranih trećih kutnjaka u maksili, odnosno mandibuli, satatistički značajno razlikuje po spolu (χ2 = 10,18, df = 1, p = 0,002). Distribucija kategorija angulacije prema Winteru i prema spolu statistički se značajno razlikuju prema rezultatima χ2 testa (χ2 = 17,70, df = 4, p = 0,001). Bitna se razlika odnosi na znatno veću učestalost horizontalne angulacije muških u odnosu na ženske ispitanike, 58,5% odnosno 41,5% u odnosu na očekivani omjer 41,8% : 58,2%. Angulacija prema Winteru ukazuje na statistički značajnu razliku prema rezultatima χ2 testa (χ2 = 272,1, df = 4, p < 0,001). Bitna se razlika očituje u znatno većem udjelu mezijalne angulacije u maksili (59,1%) u odnosu na očekivanih 37,9%. Kod distalnih i vertikalnih angulacija (85,0%, odnosno 77,3%) pojavnost je znatno veća od očekivane pojavnosti od 62,1% u mandibuli. Kod horizontalne angulacije znatno je veća učestalost u maksili (80,9%) od očekivane 37,9%. Bukolingvalna kategorija se javlja u postotku od 37,3% i 62,7% u skladu s očekivanim vrijednostima (37,9%: 62,1%). Distribucija klase prema Pell-Gregoryju koja se odnosi na dubinu registrirana je kod 1310 trećih kutnjaka koji se statistički značajno razlikuju po klasama s tim obilježjima. Najmanji je udio klase A s 2,8%, potom slijedi klasa B s 34,9% udjela, te s najvećim udjelom od 62,3% slijedi klasa C. Klasa C javlja se dominantno u maksili u iznosu od 70%, a rezultat je statistički značajan (χ2 = 96,6, df = 2, p < 0,001). Prema klasifikaciji Pell-Gregoryja nema razlike učestalosti impakcije među spolovima (χ2 = 2,26, df = 2, p = 0,323). Pell-Gregoryjeva klasifikacija I do III odnosi se samo na impaktirane treće kutnjake u mandibuli gdje je klasa I utvrđena u 31,7%, klasa II u 48% i klasa III u 20,4% ortopantomograma. Postoji statistički značajna razlika u frekvencijama Pell-Gregoryjeve klase prema spolu ispitanika pripadajućih ortopantomograma, kako je vidljivo iz rezultata χ2 testa hipoteze o nezavisnosti klasa prema spolu ispitanika pripadajućeg ortopantomograma (χ2 = 10,98, df = 2, p = 0,004). Bitna se razlika odnosi na činjenicu da se klasa III javlja statistički značajno češće u ispitanika muškoga spola (60,2%), nego u ispitanika ženskoga spola (39,8%), što je značajno različito od očekivanog omjera 45,7% : 54,3%. Klase I i II javljaju se u približno očekivanim omjerima (42,7: 57,3% i 41,5% : 58,5%). Od ukupno 373 impaktirana očnjaka, samo je njih 17 u mandibuli, dok je preostalih 356 (95,4%) u maksili. Nema statističke razlike među spolovima. Za distribuciju angulacije očnjaka, iz statističke analize je razvidno da dominira mezijalna angulacija s udjelom od 72,9%. Kategorija vertikalne angulacije se javlja na 15,3% ortopantomograma, dok kategorije horizontalne angulacije ima nešto manje (10,7%), a distalna se angulacija gotovo uopće ne pojavljuje (1,1%). Distribucija angulacije za impaktirane očnjake u maksili se statistički značajno razlikuje prema spolu (χ2 = 16,51, df = 2, p < 0,001). Razlika je u vertikalnoj angulaciji koja se javlja u znatno većem broju na ortopantomogramima muških osoba u 59,6% slučajeva, dok je očekivana vrijednost takvih ortopantomograma 36,7%. Distribucija angulacije pretkutnjaka navedena je deskriptivno, jer se radi o suviše malom broju pretkutnjaka za statističko testiranje. Registrirana je samo na 65 ortopantomograma, što predstavlja 65/1777 = 3,66% impaktiranih zuba. I ovi zubi nisu pogodni za testiranje bilo kakve hipoteze. Vertikalna i mezijalna angulacija je učestalija od distalne i horizontalne angulacije, što nije moguće testirati statističkim metodama rada. Sjekutići se pojavljuju na samo 26 ortopantomograma, što predstavlja 26/1777 = 1,46% impaktiranih zuba. Distribucija angulacije navedena je deskriptivno. Patološke promjene vezane uz impaktirane zube u našem istraživanju registrirane su u malom broju slučajeva. Općenito, samo za resorpciju korijena susjednog zuba nađen je značajan broj slučajeva, dok pojavnost ostalih patoloških promjena iznosi oko 5% ili manje. Resorpcija korijena pojavljuje se u 25,2% od ukupno 1777 impakiranih zuba. Od tih, 28,6% resorpcije susjednih zuba odnosi se na lateralne sjekutiće, a 71,4% na druge kutnjake. Zaključak: U našem istraživanju učestalost impaktiranih zuba u ukupnom broju od 5515 ortopantomograma kosovskih sudionika procjenjuje se na 16, 6% u muškaraca i 18,3% u žena, što čini prevalenciju impaktiranih zuba oko 17,6%. Prevladavanje pojave impakcije u mlađoj dobnoj skupini može biti odraz relativno većeg udjela ispitanika u skupini od 18 do 30 godine, u ukupnom broju naših uzoraka. U odnosu na spol, nije bilo statistički značajne razlike u impakciji zuba između muških i ženskih ispitanika. Broj impaktiranih zuba u maksili i mandibuli u našem istraživanju bio je gotovo isti, 906 od 1777 zahvaćenih zuba bilo je lokalizirano u maksili, (51%), a 871 zub (49%) u mandibuli. Ovo istraživanje pokazalo je da treći kutnjaci imaju najveću prevalenciju impakcija u odnosu na ostale zube (73,7%). Kod impakcije trećih kutnjaka nije bilo značajne korelacije između spola i čeljusti. Najčešća je mezioangularna angulacija (33,8%), a kod klase C (62,3%) zabilježen je najveći udio imapktiranih trećih kutnjaka. Učestalosti drugih skupina impaktiranih zuba su bile 21% za očnjake, 3,7% za pretkutnjake, 1,4% za sjekutiće, a impaktirani prvi i drugi kutnjaci imali su učestalost od samo 0,2%. Resorpcija korijena susjednog zuba imala je najveću prevalenciju patologija povezanih s impaktiranim zubima (25,2%). Povećana perikoronarna transparencija impaktiranoga zuba imala je najnižu učestalost patologija od 1,1%, a zapažena je samo u trećim kutnjacima.