| Abstract | U terapiji djelomične ili potpune bezubosti danas se sve češće koriste dentalni implantati.
Procjenjuje se kako je stopa uspjeha takvoga liječenja iznimno velika, no prepoznati su brojni
lokalni te sustavni čimbenici rizika koji mogu utjecati na ishod postavljenih implantata. Iako
postoje brojne publikacije koje proučavaju rizične čimbenike neuspjeha implantološkog
liječenja, i dalje često nema jednoglasnih dokaza o njihovoj vezi i jasno definiranih smjernica.
U ovom radu prikupljene su informacije samo za neke od najučestalijih rizičnih čimbenika, s
obzirom na to da je njihov mogući broj vrlo velik uz razmjerno slabu istraženost mnogih od
njih. Od lokalnih čimbenika rizika loša oralna higijena, pušenje te anamnestički podatci o
parodontitisu pokazali su, uz pojedina svojstva samih implantata (duljina, hrapavost, promjer),
definitivan utjecaj na uspjeh odnosno neuspjeh implantološke terapije. Utjecaj rezidualnog
cementa i periimplantatne keratinizirane mukoze nije u potpunosti razjašnjen i dokazan, stoga
su potrebna dodatna istraživanja. Među najčešće proučavane sustavne faktore rizika ubrajamo
dijabetes melitus, kardiovaskularne bolesti, Crohnovu bolest, hipotireozu, osteoporozu te
onkološke bolesnike zračene u području glave i vrata ili one na kemoterapiji. Sustavne bolesti
predstavljaju relativnu kontraindikaciju za terapiju dentalnim implantatima. Ipak, većina
publikacija pokazala je kako je stupanj kontrole sustavne bolesti važniji čimbenik za uspjeh
terapije dentalnim implantatima nego sama prisutnost bolesti. Kod onkoloških pacijenata
potreban je dodatan oprez. S obzirom na velik broj mogućih rizičnih čimbenika, potrebna je
individualna procjena rizika za svakog pacijenta te prilagodba plana terapije na temelju
otkrivenog, u skladu s recentnom literaturom. |
| Abstract (english) | Today, dental implants are increasingly used in the treatment of partial or complete
edentulousness. The success rate of such treatments is extremely high, but a number of local
and systemic risk factors have been identified that may affect the outcome. Although there are
numerous publications that study the risk factors for implant treatment failure, there is still often
no unanimous evidence of their relationship and clearly defined guidelines. In this paper,
information was collected only for some of the risk factors, given that their possible number is
very large, with relatively little research on many of them. Local risk factors, poor oral hygiene,
smoking, anamnestic data on periodontitis, and certain properties of the implants themselves
(length, roughness, diameter), showed an influence on the failure of implant therapy. Further
research is needed regarding the effect of residual cementum and periimplant keratinized
mucosa. Among the most commonly studied systemic risk factors are diabetes mellitus,
cardiovascular disease, Crohn's disease, hypothyroidism, osteoporosis, and cancer patients
irradiated in the head and neck area or those on chemotherapy. Listed systemic diseases are
considered as relative contraindications for dental implant therapy. Nevertheless, most
publications have shown that the degree of control of systemic disease is a more important
factor for the success of dental implant therapy than the presence of the disease itself. Extra
caution is needed with cancer patients. Given the large number of possible risk factors, an
individual risk assessment and adjustment of the treatment plan is required, in accordance with
recent literature. |
