Abstract | U početcima razvoja strojne endodoncije instrumenti su bili građeni od nehrđajućeg čelika
koji je krut pa je dolazilo do ijatrogenih pogrešaka. Zbog toga je takav koncept na neko
vrijeme napušten. Razvojem nikal-titanskih legura došlo je do mogućnosti razvoja tehnika
strojne endodoncije pa do danas na tržištu imamo preko 100 vrsta tehnika instrumentacije.
Najistraživanije strojne tehnike instrumentacije su rotacijske i recipročne tehnike. Također,
razvojem različitih postupaka termomehaničke obrade Ni-Ti legure i instrumenata, danas na
tržištu imamo napredne tehnike instrumentacije karakterizirane velikom fleksibilnošću,
učinkovitošću i otpornosti na lom. Svrha ovog rada je opisati razlike između rotacijskih i
recipročnih tehnika instrumentacije kanala te dati pregled dosadašnjih ex vivo, in vitro i in
vivo istraživanja koja su ispitivala i uspoređivala učinkovitost različitih rotacijskih i
recipročnih instrumentacijskih sustava. Uspoređujući rotacijske i recipročne tehnike u
dosadašnjim znanstvenim radovima, pokazane su brojne kontradiktornosti. Recipročne
tehnike su pokazale povećanu otpornost na ciklički zamor, unatoč tzv. „offset“ dizajnu
rotacijskih. Niti recipročne, niti rotacijske tehnike nisu pokazale razlike u rezanju dentina i
zbog kontradiktornih mišljenja zaključeno je da nije bitna tehnika instrumentacije. Rotacijske
tehnike su, prema nekim autorima, uzrokovale manje pogurivanje debrisa preko apeksa.
Međutim postoje istraživanja koja to opovrgavaju. Logično je, prema nekim istraživanjima i
točno, da zbog smanjenja stresa na instrument kod recipročnih tehnika, dolazi i do smanjenja
stresa na dentin. Međutim, drugi autori se nisu složili. Parametri učinkovitosti kao što su
učinkovitost rezanja dentina, sposobnost oblikovanja kanala i transportacija kanala te
antimikrobna učinkovitost ispitivana in vivo i in vitro/ex vivo, prema dosadašnjim
istraživanjima nisu pokazala ovisnost o tehnici instrumentacije, već uglavnom o dizajnu
instrumenta. Zbog kontradiktornih zaključaka o učinkovitosti prilikom revizije, pojavi
mikrodefekata u dentinu te pogurivanja debrisa preko apeksa, postoji potreba za dodatnim
istraživanjima. Pritom pogurivanje debrisa preko apeksa ovisi o periapikalnom tkivu koje
služi kao fiziološka barijera, te bi stoga bilo korisno napraviti in vivo istraživanja. |
Abstract (english) | In the beginnings of the development of rotary techniques, the instruments were made out of
stainless steel, which is a stiff material so procedural errors were common. Therefore, this
concept was abandoned. The introduction of nickel-titanium alloys enabled the development
of rotary techniques in endodontics, and to date, there are over 100 different techniques of
instrumentation. Of all the techniques, rotating and reciprocating techniques are researched
the most. Additionally, there was a development in different thermomechanical
manufacturing processes of nickel-titanium alloys and instruments, which is why we have
advanced techniques on the market today, and they have great flexibility, efficiency and
cyclic fatigue resistance. The purpose of this paper is to describe the differences between
rotating and reciprocating techniques and to give an overview of existing in vitro, ex vivo and
in vivo research concerning the efficiency of different rotating and reciprocating systems.
Great contradictions are noticed when comparing rotary and reciprocating techniques.
Reciprocating techniques showed greater cyclic fatigue resistance despite the “offset” design
on rotating instruments. Neither reciprocating nor rotating techniques showed greater cutting
efficiency. Because of contradictory opinions, it is concluded that the instrument kinematics is
not important for cutting efficiency. Rotating techniques showed less apical extrusion of
debris, based on the conclusions of some authors, while the findings of other research refute
this. It is logical and, based on some research papers, also true, that less stress on the
instrument means less stress on dentin walls and fewer microcracks. However, some do not
agree. Efficiency parameters including cutting efficiency, shaping ability, root canal
transportation and bacterial reduction were examined in vivo and ex vivo/in vitro. Based on
current research, they do not depend on the technique, but rather on the design of the
instrument. Because of the contradictory results concerning retreatment efficiency, dentin
defects and apical extrusion, additional research is needed. In doing so, apical extrusion is
dependent on periapical tissue, which is a physiological barrier. Hence, there is a need for in
vivo research concerning this subject matter. |