Temeljem podataka evidencije trofeja divljači (ETD) načinjena je analiza trofeja krupne divljači stečene u lovištima zapadne (Istarska, Primorsko-goranska i Ličkosenjska županija) i južne Hrvatske (Zadarska, Šibensko-kninska, Splitskodalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija). Bez obzira na regionalnu pripadnost radi se o gorskom i sredozemnom području, a razdoblje stjecanja trofeja iznosi 8 godina, odnosno od lovne godine 2007./2008. do lovne godine2014./2018. Najučestaliji trofeji u obje regije su rogovlje srnjaka (8 382 srnjaka - zapadna Hrvatska i 409 srnjaka - južna Hrvatska) i kljove vepra (3 105 veprova - zapadna Hrvatska i 1 272 vepra – južna Hrvatska). Iako je, bez obzira na vrstu divljači razmjerno veći broj trofeja stečen na području zapadne Hrvatske, udio kapitalnih trofeja kljova i rogovlja srnjaka je veći u južnoj Hrvatskoj (21 % kapitalnih kljova u zapadnoj i 28 % u južnoj Hrvatskoj; udio kapitalnog rogovlja srnjaka 6 % u zapadnoj, a 28 % u južnoj Hrvatskoj). U kontinentalnim brdskim, brdsko/gorskim i gorskim lovištima ne postoje velike godišnje oscilacije u odstrjelnim kvotama veprova. Suprotno tome, u sredozemnim lovištima pojavnost veprova varira od godine do godine. Pri tome su izuzeci naši veliki otoci Krk, Cres, Brač, Hvar i Korčula na kojima se svake godine mogu odstrijeliti veprovi. Nađena je signifikantna razlika u relativnoj odstrjelnoj kvoti veprova s obzirom na tipove lovišta, a relativno visoke trofejne vrijednosti, osim veprova s određenih gorskih masiva, pokazuju i veprovi s otoka. U kontinentalnim gorskim područjima trofejno kvalitetni veprovi redovito su stjecani na masivima Ličke Plješivice i Ličkog sredogorja, a manje na masivima Risnjaka i Velebita. U južnoj Hrvatskoj u sredozemnim lovišta visoke trofejne vrijednosti kljova su postignute na masivima: Kamešnici, Dinari, Mosoru, Kozjaku i Rujnici. Najviše trofejne vrijednosti kljova su zabilježene na otoku Krku, ali se kvalitetni trofeji kljova mogu steći i na otocima: Cresu, Šolti, Hvaru i Mljetu.