Onečišćenje tla teškim metalima predstavlja jedan od glavnih uzroka masovnog odumiranja stabala i smanjenja stabilnosti te vitaliteta šumskih ekosustava. Taj problem prisutan je kako u Europi, tako i kod nas te se sve više pristupa znanstvenoistraživačkim projektima koji sustavnim istraživanjem nastoje otkriti uzrok takvim pojavama. Na području rudnika „Zrinski“ rudarska aktivnost započeta je u XVI. stoljeću. Na temelju ranijih 4 istraživanja postoje indicije da je u okolici rudnika „ Zrinski“ povišeni udjel teških metala ; Julardžija (1994.) i Durn et al. (1995.) utvrđuju povišeni udjel odabranih teških metala (Cd, Cu, Pb te Zn), a Pernar i sur.(2006.) radeći na projektu „Prostorna raspodjela elemenata u tragovima u tlu Medvednice“ također nailaze na postojanje povišenih udjela elemenata u tragovima. Stoga je glavni i osnovni cilj rada bio utvrditi stupanj onečišćenosti šumskog tla u predjelu rudnika “Zrinski” na Medvednici. U radu su zabilježeni udjeli i prostorna raspodjela teških metala (Cd, Cu, Zn i Pb) u površinskom sloju do 5 cm dubine te je određena kategorizacija stupnja onečišćenosti. Prema Pravilniku o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (NN 009/14) područje rudnika najviše je zagađeno Pb i Zn. Utvrđena je statistički značajna razlika u udjelu Pb i Zn u odnosu na kontrolu (kontrolne plohe izvan zone onečišćenja). Srednja vrijednost (medijan) kod Pb iznosi 678,7 mg/kg sa maksimumom 57470 mg/kg , a kod Zn 452,9 mg/kg sa maksimumom od 5350 mg/kg. Nije utvrđena statistički značajna razlika u udjelu Cd, no pojedinačni uzorci sadrže iznimno visoke udjele, i do 40,1 mg/kg. Dobiveni podaci poslužit će kao podloga istraživanjima koja će nastojati utvrditi utjecaj kontaminiranosti tla teškim metalima na vitalnost ekosustava i moguću manifestaciju na samog čovjeka kroz konzumaciju gljiva, divljači i dr..