| Abstract | U radu su obrazloženi aspekti uvrštavanja velikog vranca (Phalacrocorax carbo) na popis divljači, pozitivne i negativne strane. Pozitivne strane su smanjenje šteta, proširenje lovne ponude, direktan lov. Negativne strane su velike odštete koje bi lovačka društva morala odplačivati ribogojilištima zbog nanesenih šteta od velikog vranca. Veliki vranac je kod nas alohtona vrsta, a hrani se ribom koju uspije uloviti, među kojima su i ugrožene i osjetljive vrste riba, čime uništava autohtonu faunu. Velikog vranca u Hrvatskoj, osim Direktive o pticama, štiti Zakon o zaštiti prirode te je zabranjeno uznemiravanje, namjerno hvatanje, ubijanje odraslih ili mladih jedinki, uznemiravanje tijekom razmnožavanja i uništavanje legla te uništavanje staništa za gniježđenje i odmaranje. U Hrvatskoj je monitoringom utvrđena populacija od 12 000 komada ovih ptica, a taj se broj preko zime poveća kada sa sjevera Europe dolazi još ptica koji zimuju kod nas. Jedna jedinka velikog vranca pojede prosječno 0,5 kg ribe na dan, ribu lovi u zaronu koji može biti duži od minute. Njihova su staništa močvarna područja i sva područja koja obiluju vodom, tekućom ili stajaćom, u kojoj ima ribe. |
