Bukvi i jeli pripada gotovo 46% ukupnog volumena hrvatskih šuma. Rastu na površini približno 150000 ha. Donja granica rasprostranjenosti bukve i jele kreće se u rasponu od 700 do 1000 m.n.v., gornja granica rasprostranjenosti je 1100 – 1400 m.n.v. U kontinentalnom dijelu granice rasprostiranja jele kreću se od 600 – 1050 m.n.v. U najbrojniju grupu sisavaca spadaju glodavci ( Rodentia). Ovaj red obuhvaća gotovo 3000 vrsta, što je gotovo polovica od ukupnog broja sisavaca na zemlji. Osnovna karakteristika reda je građa i sastav zubala. Imaju od 16 do 22 zuba, a u obje vilice imaju po par sjekutića, koji su bez korijena i stalno rastu. Stoga su primorani da stalnim glodanjem održavaju veličinu ovih sjekutića. Glodavci imaju slabije razvijen osjet vida, i opažanje se svodi uglavnom na pokretne predmete. Vrlo su prilagodljive i plodne životinje, pa se nalaze na svim dijelovima zemlje. Ovaj red ima 35 porodica, jedna od tih je i porodica puhova (Gliridae). Porodica puhova je u Europi zastupljena sa 5 rodova, a u našim bukovo- jelovim šumam pronalazimo 3 vrste: a) sivi ili obični puh Glis glis (Myoxus glis L.) b) gorski puh (Dryomys nitedila Pall.) c) puh orašar (Muscardinus avellanarius L.) U Hrvatskoj pronalazimo još jednu vrstu puha, a to je vrtni puh (Eliomys quercinus L.). Najrasprostranjeniji i najštetniji je sivi ili obični puh.