U ovom radu opisana je destilacijska metoda određivanja sadržaja vode u drvu. U Republici Hrvatskoj normirnim sustavom su obuhvaćene tri metode određivanja sadržaja vode u drvu, a to su gravimetrijska, kapacitativna i elektrootporna. Destilacijska metoda nije normirana, ali bi se mogla primjenjivati za određivanje sadržaja vode u drvu. Razlog zbog kojeg bi se ova metoda mogla koristiti u drvnoj industriji jest određivanja sadržaja vode kod vrsta drva koje sadrže veće količine lako hlapljivih tvari. Također, ovu metodu odlikuje velika točnost kod utvrđivanja sadržaja vode u drvu. Da bi se što bolje približila problematika određivanja sadržaja vode u drvu, te da bi se što bolje obrazložila primjena destilacijske metode određivanja sadržaja vode u drvu, objašnjeno je zašto se mora sušiti drvo, u kakvom se obliku može nalaziti voda u drvu, koje su tehnologije sušenja, opisane su normirane metode određivanja sadržaja vode i popraćene su fotografijama. Staklenu aparaturu prema kojoj se i danas uz manje preinake provodi određivanje sadržaja vode su prvi predložili Dean i Stark 1920. godine a prema kojima se u današnje vrijeme i naziva, što je također spomenuto u ovome radu. Prilikom provođenja destilacijske metode određivanja sadržaja vode koriste se razna otapala, od kojih se najčešće koristi toluen, pa je tako navedeno nekoliko otapala zajedno sa njihovim svojstvima kao što su gustoća, vrelište i kemijska formula. Također, s obzirom da su otapala kemikalije i da su opasne spomenute su i mjere zaštite i opreza, te je za svako navedeno otapalo izdvojeno ono najbitnije vezano uz njihova štetna djelovanja i posljedice nestručnog rukovanja s njima.