Prvi vidljivi znak starenja listova je žućenje lista, uzrokovano razgradnjom klorofila, što omogućava da se vide drugi pigmenti, ksantofili i karotenoidi (Slika 1). Istraživanja građe listova koji stare pokazuju progresivno propadanje grana-tilakoida u kloroplastima, što je povezano s pojavom gustih globula lipidnog materijala nastalih iz raspadnutih membrana, u kojima su otopljeni karotenoidni pigmenti. Enzim klorofilaza uklanja fitol iz molekule klorofila. To je jedini enzim za koji je dokazano da je uključen u razgradnju klorofila u uvjetima in vivo. Nakon toga vjerojatno slijedi uklanjanje magnezija iz molekule klorofila. Druge rane promjene uključuju degeneraciju endoplazmatskog retikuluma i postupno nestajanje ribosoma. Mitohondriji zadržavaju svoju strukturu tijekom ranih stadija starenja, ali kasnije i oni pokazuju znakove degeneracije. Nestaju tonoplast i plazmalema, a struktura citoplazme i jezgre se gotovo potpuno gubi. Ostatke kloroplasta predstavljaju vezikule koje sadrže lipidne globule. Strukturne promjene u stanicama lista koji stari povezane su s promjenama u sastavu i metaboličkoj aktivnosti. Sadržaj proteina progresivno se smanjuje uslijed raspadanja na aminokiseline i amide (Slika 1). Također se progresivno smanjuje i sadržaj RNA, osobito rRNA, u listu. Te degenerativne promjene odražavaju se na stope fotosinteze i disanja u listovima (Slika 2). Kako list stari, stopa fotosinteze se početno postupno smanjuje, a tijekom kasnijih stadija starenja to smanjivanje je ubrzano. Stopa disanja varira ovisno o vrsti. U nekih je vrsta prilično stalna sve do završnih faza starenja, kada se javlja naglo povećanje, što odgovara klimakteričnom porastu opaženom tijekom dozrijevanja i starenja plodova. Nakon toga slijedi nagli pad stope disanja...