Groblje Mirogoj od iznimnog je značaja u pogledu arhitektonskih i estetskih vrijednosti i kao takvo zaštićeno kao kulturna baština. Uređeno prema povijesnoj matrici arhitekta Hermana Bolléa, sastoji se od glavnih i sporednih alejakoje karakteriziraju impozantnidrvoredi pretežito divljeg kestena, lipe i smreke. S obzirom na ograničene uvjete za razvoj, često dolazi do konflikta između korijenja stabala i infrastrukture na groblju. To se očituje kao izdizanje staza koje služe za kretanje posjetitelja, oštećenje i pomicanje grobnih mjesta, otežano održavanje površina i slično. Cilj rada bio je napraviti analizu stanja postojeće drvenaste vegetacije na dijelu groblja Mirogoj kojom bi se utvrdio sastav vrsta drveća, njihova struktura te karakter šteta koje čini korijenski sustav stabala na objektima i infrastrukturi iz čega bi se formirale preporuke za kvalitetno gospodarenje u okviru njege i uzgoja drvenaste vegetacije na groblju. Provedenim istraživanjem i analizom na uzorku od 501 stabla utvrđeno je prisustvo oštećenja na stazama i grobnim mjestima kod njih 212 i njihova prostorna distribucija na terenu. Najveći broj oštećenja uzrokuje divlji kesten (A hippocastanum) proporcionalno činjenici da je najzastupljenija vrsta, sukladno rasporedu glavnih aleja čiji je sastavni element. Uz to su dobiveni i podaci o zdravstvenom stanju prisutnih vrsta pri čemu se ističe malolisna lipa (T. cordata), s više od 80% jedinki zahvaćenih nedostacima. Rezultatima je utvrđeno kako su evidentirana oštećenja rezultat međudjelovanja zasađene vrste drveća, stanišnih obilježja, udaljenosti stabala od staza i infrastrukture i ne mogu se definirati kao posljedica isključivo jednog od tih čimbenika. Uspostavljanjem dugoročnog održivog gospodarenja urbanom drvenastom vegetacijom na grobljima nužno je ostvariti preduvjet za stabilnu urbanu sredinu sa svim funkcijama koje ista pruža,