Osiguranje krošnje je tehnički zahvat na stablu koji se provodi u arborikulturi, a uključuje upotrebu užadi radi smanjenja mogućnosti loma grana u krošnji čime se sprječava strukturno propadanje stabla. Cilj rada bio je napraviti pregled i usporedbu različitih sustava koji se koriste u osiguranju krošnji stabla. Kroz pregled ranije korištenih, napravljena je usporedba s suvremenim sustavima, pri čemu su izdvojene razlike između statičkih i dinamičkih sustava. Iako je vidljivo da statički sustavi koriste stablima, u nekim slučajevima mogu dovesti do šteta na njima. Bušenje grana radi osiguranja krošnji može dovesti do širenja zaraze gljiva truležnica. Pojavom novih sustava od sintetičkih materijala (poput poliestera, poliamida i polipropilena) uočljivo je znatno manje oštećenje stabla kod ugradnje i korištenja tijekom nekoliko godina. Iako su sustavi za osiguranje krošnji u Europi već dobro poznati, u Hrvatskoj su nažalost još uvijek rijetko zastupljeni. Na primjerima 9 stabala, analizirani su sustavi za osiguranje krošnje koji se na njima nalaze. Kod stabala u Parku Maksimir i Botaničkom vrtu u Zagrebu prisutni su dinamički sustavi za osiguranje krošnje od polipropilenskog užeta (BOA sustav) i statički sustav (GEFA). Na Gupčevoj lipi u Gornjoj Stubici evidentirana čak tri statička sustava: sajla s prstenom u sredini krošnje, obruči oko debla i potpornji ispod glavnih strukturnih grana.