Hrast crnika (Quercus ilex L.) je temeljna autohtona šumska vrsta eumediteranskog područja Hrvatske čije se ukupne površine procjenjuju na 35 000 ha. Hrast crnika pridolazi u svim uzgojnim oblicima i degradacijskim stadijima, a makije i garizi su najčešći degradacijski stadiji crnikovih šuma. Šumski su ekosustavi utjecani brojnim lokalnim meteorološkim i klimatološkim prilikama. Brojni ekološki procesi usko su vezani na meteorološke prilike, a za njihovo proučavanje su nam potrebni točni podaci o šumskoj klimi. Neurednim i nekontroliranim sječama sastojina sjemenjača i njihovim prevođenjem u degradacijske stadije, mijenjamo mikroklimatske prilike određene sastojine. Mikroklimatska istraživanja obavljena su na području otoka Mljeta. Mjerenja su obavljena u šumi hrasta crnike te u degradacijskim stadijima makija i garig. Na vremenski period od godinu dana je mjerena temperatura zraka i temperatura tla (°C), relativna vlaga zraka (%), te volumetrijska vlaga tla (%). Šumska mikroklima ovisi o lokalnoj klimi, reljefu te tipu i strukturi sastojine. Srednje vrijednosti temperature zraka i tla su bile najveće u stadiju gariga, a najmanje u stadiju makije. Najveća apsolutna maksimalna temperatura zraka je izmjerena u stadiju garig, a najveća minimalna u stadiju makije. Srednja vrijednost relativne vlage zraka je imala najveću vrijednost u visokoj šumi hrasta crnike. Vrijednosti volumetrijske vlage tla su bile najmanje u garigu, a najveće u makiji. Najveća kolebanja mikroklimatski elemenata su izmjerena u degradacijskim stadijima hrasta crnike. Mikroklimatske prilike u degradacijskim stadijima hrasta crnike su nepovoljnije za rast i razvoj vegetacije u odnosu na mikroklimatske prilike u sastojini visokog uzgojnog oblika. Korelacije mikroklimatskih elemenata u svim istraživanim sastojinama su pozitivne, značajne i jake do potpune. Analiza ovih podataka mikroklime služi boljem poznavanju ekoloških prilika šumskih staništa.