Rad ne sadrži sažetak.Šišmiši ili netopiri su red iz podrazreda viših sisavaca unutar razreda sisavaca s ukupno 1100 vrsta. Iza glodavaca su red sisavaca s najvećim brojem vrsta. Rasprostranjeni su gotovo po cijeloj zemlji, nema ih samo u polarnim područjima i na otocima koji su jako udaljeni od kontinenta. Zanimljivost koja govori o jednoj iznimci je da su šišmiši na nekim otocima, kao što je Novi Zeland, do dolaska ljudi bili jedini sisavci. Šišmiši su ujedno i jedini sisavci, a uz ptice i jedini kralježnjaci koji mogu aktivno letjeti. Dok neke grupe sisavaca imaju, doduše, letne kožice između udova te su tako u mogućnosti samo kliziti s višeg položaja prema dolje, šišmiši mogu letjeti i uvis. Letna kožica se sastoji od dva sloja kože i proteže se od zapešća do ramena i između nogu. Taj se dio naziva Uropatagium i uključuje rep – ako postoji – i često služi za obuhvaćanje plijena. Palac je kratak i završava s kandžom, dok su preostala četiri prsta jako produžena i napinju letnu kožicu. Trn na peti služi zatezanju repne letne kožice. Za razliku od većine drugih sisavaca, stražnje noge su okrenute prema natrag i završavaju s pet prstiju s kandžama. Gusto svilenkasto krzno šišmiša je najčešće sivo do smeđe, iako postoje bijele i šarene vrste. Veličina ovih životinja se od vrste do vrste jako razlikuje, a zabilježene su mjere od 3 cm i težine 2 grama do šišmiša kojima je raspon krila do 1,7 m i težine 1,5 kg. Većina šišmiša su noćne životinje koje dan prespavaju u nekom skrovištu. Pri tome vise ovješeni s glavom prema dole što im u slučaju opasnosti omogućuje bijeg prema dole jednostavnim otpuštanjem kandžica. Za držanje za podlogu im nije potrebna snaga jer se pod njegovom težinom tijela kandžice automatski skupljaju oko podloge pa zato niti uginule životinje ne padaju s hvatišta. Za orijentiranje u okolišu kao i za utvrđivanje položaja lovine tijekom svojih noćnih letova šišmiši imaju vrlo dobro razvijenu mogućnost korištenja ultrazvuka. Ustima ili nosom ispuštaju ultrazvukove izvan područja čujnosti za ljudsko uho. Uši su im dobro razvijene s često velikim ušnim školjkama kako bi bolje hvatali povrat ispuštenih ultrazvukova. Šišmiši dobor vide, ali većina ima naročito dobro razvijen njuh. Formiraju kolonije koje mogu imati i više tisuća jedinki, ali postoje i vrste koje žive samotnjački. U hladnim područjima zimu provede u zimskom snu ili sele u toplija područja. Tijekom dnevnog spavanja im se metabolizam usporava više nego kod svih ostalih sisavaca. Šišmiši, ovisno o vrsti, jedu različitu hranu. Većina vrsta su kukcojedi i u tu skupinu spada većina vrsta koje žive u Europi.