Abstract | Velika učestalost karcinoma dojke i petogodišnja stopa preživljavanja, koja nije veća od 50% zahtijeva stalno praćenje tretiranih bolesnica i analizu uspjeha primijenjene terapije. Kako bi utvrdili kakvo je bilo preživljavanje u populaciji žena liječenih na Klinici za kirurgiju KBC Rijeka od 1980-1989 godine pratili smo kumulativnu krivulju preživljavanja u 165 bolesnica u ovisnosti o veličini, lokalizaciji i histološkom gradusu i malignosti primarnog tumora, te o statusu limfnih čvorova i prisustvu metastaza. Posebna pažnja poklonjena je analizi hormonskog statusa bolesnica i prisustvu steroidnih receptora u primarnom tumoru i međusobnom odnosu različitih varijabli, koje su se analizirale primjenom Coxovog proporcionalnog modela i drugih. multivarijantnih analiza iz paketa računskih programa ANOVA/MANOVA. Međusobni odnosi svih varijabli ispitivani su najprije u cjelokupnom uzorku, a potom u žena sa i bez metastaza. Rezultati su pokazali da su ključni čimbenici u preživljavanju bili veličina i malignost primarnog tumora, te lokalizacija tumora i prisutnost metastaza. Statistički značajno duže su živjele žene sa tumorskom masom manjom od 5 cm, manje malignosti, bez metastaza, kod kojih je tumor bio lociran u drugom kvadrantu. Menstrualni status per se nije utjecao na preživljavanje, ali je ono bilo izrazito ovisno o prisustvu estrogenskih (ER) i progesteronskih receptora (PR) u primarnom tumoru. Pri analizi cjelokupnog uzorka uočeno je da 37.6% tumora nema steroidne receptore, da 24, 8 % tumora ima steroidne receptore obje vrste, da 29, 1% ima samo ER, a 8, 5% samo PR. Rezultati su pokazali da je u cjelokupnom uzorku preživljavanje značajno bolje u prisustvu tumora koji imaju obje vrste receptore ili samo progesteronske receptore. Daljnjom analizom u žena je utvrđeno da se to posebno odnosi na grupaciju bez metastaza. U žena sa metastazama opaženo je bolje preživljavanje uz tumore, koji su imali visoku razinu estrogenskih receptora. Statistički značajni porast preživljavanja u žena bez menstruacije sa visokom razinom steroidnih receptora ukazao je, osim toga, na veću prediktivnu vrijednost steroidnih receptora u postmenopauznom razdoblju. Dobiveni rezultati dobro koreliraju sa opažanjima u svjetskoj literaturi i ukazuju na važnost utvrđivanja prisustva steroidnih receptora u primarnom tumoru, što izborom pravilne terapije može doprinijeti boljem preživljavanju. |